struka(e):
ilustracija
STATIČKI ORGANI, labirint u morskoga psa kostelja, Squalus acanthias (gore lijevo); u zelene žabe, Rana esculenta (gore desno); u divljega goluba, Columba livia (dolje lijevo); u divljega kunića, Oryctolagus cuniculus (dolje desno) – 1. mjehurić (utriculus), 2. ductus endolymphaticus, 3. stražni polukružni kanal, 4. prednji polukružni kanal, 5. vanjski polukružni kanal, 6. stražnje proširenje (ampula), 7. prednje proširenje (ampula), 8. vanjsko proširenje (ampula), 9. macula utriculi, 10. macula sacculi, 11. sacculus, 12. lagena, 13. macula lagenae, 14. pars basilaris lagenae, 15. canalis sacculo-cochlearis, 16. pužnica, 17. papilla basilaris (Cortijev organ), 18. papilla lagenae, 19. vestibulum cochleae, 20. statolit

statički organi (prema grčkom στατιϰός: koji zaustavlja), organi osjeta položaja tijela u prostoru. U beskralježnjaka statičke organe tvore tekućinom ispunjeni mjehurići, statociste, i u njima smješteni »kamenčići«, statoliti, građeni od anorganskih tvari. Na unutrašnjoj stijenki statociste raspoređene su osjetne stanice, povezane sa živčanim centrima; osjetne stanice prema šupljini statociste završavaju dlačicama koje slobodno strše. Pri svakoj promjeni položaja, djelovanjem gravitacije, statoliti pojačano pritišću spomenute dlačice ili se od njih odmiču. Uzbuđenje koje time nastaje u živčanim stanicama uzrokuje stvaranje statičkog osjeta ili dojma o položaju tijela prema smjeru djelovanja sile teže. Statički osjeti značajni su u mehanizmu osiguranja ravnoteže i popravka položaja tijela u prostoru. U tijelu beskralježnjaka statociste se nalaze na različitim mjestima: u meduza su razmještene po vrhu klobuka, u rebraša (Ctenophora) na aboralnom polu, u desetonožnih rakova (Decapoda) na osnovi prvoga para ticala, u puževa i školjkaša u blizini nožnih ganglija. U kukaca se na nogama, ticalima, krilima ili tjelesnim segmentima često nalaze tzv. hordotonalni organi koji im kao receptori titrajnih podražaja služe i kao slušni i kao statički organi. – Statički organi u kralježnjaka najuže su povezani s receptorima sluha, s kojima tvore razvojno jedinstven statoakustički aparat. Najjednostavniji je oblik statičkog organa u kralježnjaka otocista ili vesicula auditiva. Taj je mjehurić prvotni oblik membranoznoga labirinta, koji je u kralježnjaka sve složeniji što su oni razvijeniji i razvija se u unutrašnje uho. U riba hrskavičnjača (Chondrichthyes) labirint je u vezi s okolišem preko kanala ductus endolymphaticus; u ostalih kralježnjaka on završava slijepo. U riba šarankâ postoji Weberov aparat, koji se sastoji od četiri koščice preko kojih se promjene tlaka u plivaćem mjehuru (→ ribe) prenose na membranozni labirint. Tijekom razvoja i usavršavanja donji se dio labirinta proširuje u vestibulum. Na vestibulum naliježe statoakustički ganglij, a na mjestu njihova dodira nastaje macula communis, primarno područje osjetnih stanica koje će se tijekom daljnjega razvoja rasporediti u više makula statoakustičkog aparata. Iz stražnjega dijela vestibuluma nastaju tri polukružna kanala (canalis semicircularis anterior, canalis semicircularis posterior i canalis semicircularis externus). Na osnovi polukružnih kanala nastaju proširenja ili ampule s osjetnim stanicama po izbočinama tzv. cristae ampullae. Polukružni kanali uviru u mjehurić utriculus. Na utrikulusu se osjetne stanice nalaze na mjestu maculae utriculi, iznad koje je smješten po jedan statolit ili više njih u galertnoj kupuli. Na prednjoj strani utrikulusa stvara se sacculus s velikom maculom sacculi, koja također nosi jedan veći statolit ili više malih u galerti (želatinoznoj masi). Kod viših riba i nižih kopnenih četveronožaca od makule sakuli odvaja se macula lagenae i smješta u stražnju udubinu sakulusa, u tzv. lagenu. Kod gmazova se razvija pars basilaris lagenae, koja se odjeljuje od sakulusa, a među njima se kao veza stvara kanal (canalis sacculo-cochlearis). U krokodila i ptica pars basilaris lagenae širi se u pužnicu (cochlea), pri čem papilla basilaris postaje macula cochleae ili Cortijev organ. U sisavaca pužnica dostiže najviši razvojni stupanj, no ona se unutar tog organskog sustava potpuno izdiferencirala u organ sluha. Labirint se pak u svojem vestibularnom dijelu izdiferencirao u statički organ i omogućuje opažaj položaja tijela u prostoru i svaku promjenu toga položaja. To se ostvaruje podražajima što ih izazivaju pomaci otolita u endolimfi djelujući na osjetne stanice u ampulama polukružnih kanala i makulama sakulusa i utrikulusa. U riba i repatih vodozemaca (Caudata) zamjećuju se živčani završetci koji služe opažanju zvučnih vibracija. Njihova slušna uloga nastupa tek pojavom lagene (bezrepi vodozemci) i razvojem pužnice (krokodili od gmazova, ptice i sisavci), te tako primarno isključivo statički organi postaju statoakustički organski aparat. (→ uho)

Citiranje:

statički organi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/staticki-organi>.