struka(e):
ilustracija
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, manastir Manasija
ilustracija
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, manastir Žiča

Srpska pravoslavna crkva, pravoslavna autokefalna crkva srpskoga naroda. Ima 8 mil. vjernika (1995) u Srbiji, Crnoj Gori, BiH, Hrvatskoj te u dijaspori (zapadna Europa, SAD, Kanada i Australija). Naslov crkvenoga poglavara: srpski patrijarh, arhiepiskop pećki te mitropolit beogradski i karlovački. Sjedište patrijaršije je u Beogradu, obred je bizantski, a liturgijski jezik crkvenoslavenski i srpski. Vrhovno crkveno tijelo: Arhijerejski sabor sa svojim izvršnim organom, Arhijerejskim sinodom. Crkva ima Teološki fakultet u Beogradu. Srbi su primili kršćanstvo iz Bizanta u IX. st. Za srpske srednjovjekovne države (XII–XV. st.) pravoslavlje je postalo državnom religijom u duhu bizantske tradicije. Tada su bili osnovani mnogobrojni zadužbinski manastiri (Hilandar, Studenica, Žiča, Gračanica, Mileševa, Sopoćani, Dečani, Đurđevi stupovi), središta vjerskoga i kulturnoga života, a na crkvenoslavenskome jeziku razvila se bogata crkvena i duhovna književnost. God. 1219. Srpska pravoslavna crkva postala je autonomnom (arhiepiskop sv. Sava), a 1346. autokefalnom (utemeljenje Pećke patrijaršije; patrijarh Joanikije). Za osmanske vladavine (XV–XIX. st.) Srpska pravoslavna crkva imala je status mileta (nemuslimanske vjerske zajednice kojoj se priznaje obavljanje vlastitih obreda uz plaćanje posebnog poreza). Pravoslavlje se s turskim osvajanjima proširilo po južnougarskim, hrvatskim i bosanskim krajevima. Osmanlije su ukinuli Pećku patrijaršiju 1459., obnovili su ju 1557 (patrijarh Makarije Sokolović) i ponovno ukinuli 1766. Za austrijsko-turskoga rata potkraj XVII. st. srpski patrijarh Arsenije III. Crnojević povukao se 1689. sa znatnim brojem srpskoga pravoslavnog stanovništva u južnu Ugarsku gdje je privilegijem cara Leopolda II. (1692) Srpska pravoslavna crkva sačuvala svoje vjerske i političke slobode. Premda je i dalje formalno bila pod jurisdikcijom Pećke patrijaršije, središtem vjerskoga i kulturnoga života postala je 1713. Karlovačka mitropolija (Srijemski Karlovci) i fruškogorski manastiri (Krušedol, Hopovo i dr.). Nakon stvaranja srpske autonomne kneževine (1830) i neovisne kraljevine (1878), Srpska pravoslavna crkva ponovno je postala autokefalnom 1879. God. 1920. Beogradska mitropolija bila je uzdignuta na čast patrijaršije. Glavni su nacionalni sveci Srpske pravoslavne crkve: sv. Sava, sv. Simeon (Nemanja), sv. Stefan Prvovjenčani, sv. knez Lazar, sv. Stefan Lazarević, sv. Arsenije (III. Crnojević).

Citiranje:

Srpska pravoslavna crkva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/srpska-pravoslavna-crkva>.