Srednjoafrička Republika

ilustracija
SREDNJOAFRIČKA REPUBLIKA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6

Srednjoafrička Republika (République Centrafricaine), država u središtu Afrike, između Čada (duljina granice 1197 km) na sjeveru, Sudana (175 km); na sjeveroistoku, Južnoga Sudana (989 km) na istoku, Republike Konga (467 km) i DR Konga (1577 km) na jugu i Kameruna (797 km) na zapadu; obuhvaća 622 984 km².

Prirodna obilježja

Srednjoafrička Republika sastoji se od prostranoga valovitog ravnjaka (Azandski prag) visine od 500 do 800 m, iznad kojega se prema istoku i zapadu uzdižu usamljena gorja (najviši vrh Mont Ngaoui, 1420 m). Prema sjeveru postupno se spušta u Čadsku zavalu, a prema jugu u zavalu rijeke Kongo; građen je od prekambrijskih stijena (graniti, škriljavci). Ravnjak je razvodnica porječja jezera Čad i rijeke Kongo. U najvećem dijelu zemlje vlada tropska klima, koja prema sjeveru prelazi u savansku, a na jugu u ekvatorsku klimu. Kišno razdoblje traje od ožujka do listopada ili studenoga, a sušno od listopada do veljače ili ožujka; za suhoga razdoblja puše vruć jugoistočni vjetar harmatan. Prosječna siječanjska temperatura (25 do 27 °C) viša je od srpanjske (23 do 25 °C) zbog naoblake. Godišnja količina oborina iznosi od 1000 mm na sjeveru do 1800 mm na jugu. Glavne rijeke: Ubangi (Oubangui) s pritocima Kotto, Mbari, Mbomou (porječje Konga) te Chari s pritocima Aouk i Ouham. Središnji dio zemlje pokriva savana, na sjeveroistoku je polupustinja, oko rijeke Ubangi raširena je tropska, a uz njezine pritoke galerijska šuma.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2003. u Srednjoafričkoj Republici živi 3 151 072 st., a prema procjeni stanovništva iz 2012. godine 4 575 586 st. ili 7,3 st./km²; savansko područje na zapadu i područje oko rijeke Ubangi naseljeno je gušće (10 do 14 st./km²) od sjevernoga dijela zemlje (približno 1 st./km²), koji je gotovo pust. Stanovnici su pripadnici naroda: Baya (Gbaya, 33,0%), Banda (27,0%), Mandja (Mandjia, 13,0%), Ngbaka (4,0%), Sara (10,0%), Mbum (7,0%), Yakoma (4,0%); pripadnici naroda Buraka, Azande, Nzakara, Yakoma, Sango, Banziri i Mbaka obuhvaćeni su zajedničkim nazivom Ubangi (Oubangui), jer žive duž istoimene rijeke. U Srednjoafričkoj Republici žive i nomadski Bororo Fulbe te Pigmejci. Od Europljana najbrojniji su Francuzi (0,1% st.), koji žive u gradovima. Po vjeri su kršćani (80,3%; od toga katolici 28,9%, protestanti 51,4%), muslimani (10,1%) i pripadnici različitih autohtonih religija (9,6%). Godišnji porast stanovništva iznosi 1,8% (2005–10) i odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (1,8% ili 18,7‰ (2011); natalitet 34,7‰ (2011; svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet 16,0‰ (2011; svjetski prosjek 8,2‰), mortalitet dojenčadi 108,2‰ (2011). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 41% st., od 15 do 64 godine 55,3% st., a u dobi iznad 65 godina 3,7% stanovništva (2011). Očekivano je trajanje života 46,7 godina za muškarce i 50 godina za žene (2011). U poljoprivredi i šumarstvu zaposleno je 60,8% st., u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 23,9%, u uslužnim djelatnostima 15,3% st. (2005). Sveučilište je u Banguiu (osnovano 1969); službeni su jezici francuski i sango. Glavni je grad Bangui (672 000 st., 2007); ostali veći gradovi (2003): Bimbo (124 176 st.), Berbérati (76 918 st.), Carnot (45 421 st.), Bambari (41 356 st.), Bouar (40 353 st.); u gradovima živi 39,3% stanovništva (2012).

Gospodarstvo

Jedna je od najsiromašnijih afričkih zemalja iako posjeduje značajna prirodna bogatstva (dijamanti, zlato, uranij, tropsko drvo, hidroenergetski potencijali i dr.); 2006. siromašno je bilo oko 66% stanovništva. Godine 2006. vrijednost BDP-a bila je oko 1,5 milijarda USD; BDP po stanovniku bio je oko 330 USD. U sastavu BDP-a udjel je poljoprivrede 56%, a industrije i uslužnoga sektora po 22%. Glavni su izvozni proizvodi dijamanti (oko 40% deviznih prihoda), tropsko drvo, pamuk, kava i duhan. U uvozu prevladavaju industrijski proizvodi, nafta, plin i dr. Većinu vanjske trgovine ostvaruje s Belgijom, Španjolskom, Francuskom, Indonezijom i Kinom. Potkraj 2007. vanjski je dug iznosio oko 1 milijardu USD, a devizne su rezerve bile oko 100 milijuna USD.

Promet

Željeznica nema. Cestovna mreža duga je 25 235 km, od toga je samo 3% asfaltirano (2007); glavni su cestovni pravci Bangui–Bossangoa–N’Djamena (Čad) i Bangui–Bambari–Tambura (Južni Sudan). Glavnina prometa odvija se rijekom Ubangi (plovna je od Ouangoa do Banguia i od Banguia do Brazzavillea u Republici Kongu); glavno je riječno pristanište Bangui. Međunarodna zračna luka M’Poko nalazi se u blizini glavnoga grada.

Novac

Novčana je jedinica CFA franak (CFAF; XAF); 1 franak = 100 santima (centimes).

Povijest

Prvi tragovi naseljenosti Srednjoafričke Republike mogu se pratiti od kamenoga doba. Prvi stanovnici toga područja bili su Pigmejci, koje su poslije potisnula plemena Bantu i osnovala u susjedstvu mnogobrojne državne tvorevine u sklopu kojih su se nalazili pojedini dijelovi Srednjoafričke Republike. Sjeverozapadni dio zemlje nalazio se u sastavu države Bagirmi (stvorene u XVI. st. u sr. Sudanu), koja početkom XIX. st. dolazi pod gospodstvo države Wadai; potkraj XIX. st. njezin velik dio ušao je u sastav države Rabbah, također u sr. Sudanu. U XIX. st. djelovali su na području Srednjoafričke Republike trgovci robljem, većinom Arapi. Od 1876. pojavljuju se europski istraživači, a od 1890. francuski misionari. Odlukama Berlinske konferencije (1884–85) to područje ušlo je u interesnu sferu Francuske. God. 1894–97. zaposjele su ga francuske postrojbe, koje su prodrle iz Francuskoga Konga (danas Republika Kongo). Od 1895. kolonija Ubangi-Šari (Oubangui-Chari) u sastavu Francuskoga Konga. S Čadom je spojena 1910. pod nazivom Ubangi-Šari-Čad i ušla u sastav Francuske Ekvatorske Afrike. God. 1911. teritorij današnje Srednjoafričke Republike smanjen je na temelju francusko-njemačkog sporazuma za trećinu u korist njemačke kolonije Kamerun, ali je nakon poraza njemačkih kolonijalnih postrojbâ tijekom I. svjetskog rata (1916) taj dio teritorija opet vraćen Francuzima. Teritorij Srednjoafričke Republike odijeljen je 1920. od Čada i nazvan Ubangi-Šari. Do antikolonijalnih pobuna dolazilo je 1905. i 1929–30. God. 1946. to je područje dobilo status francuskoga prekomorskoga teritorija.

Samostalnosti je težio Pokret za socijalnu evoluciju Crne Afrike (MESAN; osnovan 1949), koji je predvodio Barthélemy Boganda. Potkraj 1958. Srednjoafrička Republika postala je autonomna republika u sastavu Francuske zajednice, a B. Boganda prvi premijer (poginuo je 1959). Neovisnost je ostvarena 13. VIII. 1960; predsjednik je postao David Dacko (bivši suradnik B. Bogande). God. 1962. uveden je jednostranački sustav i prevlast MESAN-a. Državnim udarom 1. I. 1966. vlast je preuzeo pukovnik J. B. Bokassa, koji je uspostavio diktaturu; u prosincu 1976. proglasio je Srednjoafričko Carstvo, a sebe carem Bokassom I. Nasilne smjene vlasti bile su 1979. i 1981; na vlasti je ponovno bio D. Dacko (1979–81), a potom general André Kolingba (1981–93). Tijekom 1980-ih stabilnost je ostala narušena etničko-političkim podjelama; u veljači 1982. nije uspio pučistički pokušaj, u ožujku 1986. došlo je do studentskih prosvjeda i nemira, a početkom 1987. uveden je jednostranački sustav. Na početku 1990-ih započela je postupna demokratizacija. Nakon prvih slobodnih izbora, održanih u rujnu 1993., predsjednik je postao Ange-Félix Patassé (obnašao mnogobrojne ministarske položaje tijekom Bokassine vladavine). Nakon nekoliko oružanih pobuna 1996. i 1997. uslijedila je intervencija međunarodnih afričkih snaga i Francuske, zatim i mirovna operacija UN-a (1998–2000). Patassé je ponovno pobijedio na izborima 1999 (glavni oporbeni vođe bili su A. Kolingba i D. Dacko, koji je umro u studenome 2003). U svibnju 2001. uz pomoć libijskih vojnika i pobunjenika iz DR Konga suzbijen je pokušaj državnog udara koji je vodio general François Bozizé. Uz podršku Čada, Bozizé je potom organizirao gerilu te 15. III. 2003. osvojio Bangui i preuzeo vlast, a nakon izbora u svibnju 2005. postao je predsjednik. Od sredine 2005. pobunjeničke skupine djeluju na sjeveroistočnom području (francuska vojna intervencija u prosincu 2006. pomogla je Bozizéov režim). U operacijama vojske protiv pobunjenika stradava civilno stanovništvo; 2005–07. ubijenih je više tisuća, raseljenih oko 212 000, a izbjeglih oko 78 000 (uglavnom u Čad i Kamerun). God. 2007–10. trajala je mirovna operacija UN-a (obuhvaćala je i Čad); 2008–09. dio pobunjenika pristaje na primirje. U siječnju 2011. Bozizé pobjeđuje na predsjedničkim izborima. U prosincu 2012. veće napade poduzima savez pobunjeničkih skupina »Seleka« (Bozizéa je vojno pomagao Čad, dok je Francuska uskratila podršku). Sporazum o miru i podjeli vlasti, postignut u siječnju 2013., nije se održao. U ožujku 2013. pobunjenici koje je predvodio Michel Djotodia osvojili su Bangui i preuzeli vlast (Bozizé se sklonio u Kamerun). Pojedine skupine odbile su razoružanje u rujnu 2013. te je izbio sukob, u kojem je bilo više stotina poginulih (sučeljavaju se muslimanske i kršćanske naoružane skupine). Radi uspostavljanja stabilnosti početkom prosinca 2013. odlukom UN-a interveniraju francuske i međunarodne afričke vojne snage.

Politički sustav

Prema Ustavu od 27. XII. 2004. Srednjoafrička Republika država je s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Izvršnu vlast imaju: predsjednik republike (državni poglavar), kojega biraju državljani izravno na mandat od 5 godina, i vlada, na čijem je čelu premijer, predlaže ga parlamentarna većina, a imenuje i razrješuje dužnosti predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (109 zastupničkih mjesta), zastupnike biraju državljani izravno za razdoblje od 5 godina. Biračko pravo opće je i jednako, imaju ga svi državljani s navršenom 21 godinom života. Sudbenu vlast obnašaju: Ustavni sud, Kasacijski sud, Državno vijeće, Revizijski sud, te ostali neredoviti sudovi (npr. Tribunal za sukobe, Visoki sud pravde). Administrativno država je podijeljena na 14 prefektura, dvije ekonomske prefekture i jedno zasebno područje (glavni grad). Državni blagdan: Dan republike, 1. prosinca (1958).

Srednjoafrička Republika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57604>.