Spinčić, Vjekoslav, hrvatski političar, povjesničar i publicist (Spinčići kraj Kastva, 23. X. 1848 – Sušak, danas dio Rijeke, 27. V. 1933). U Gorici i Trstu studirao je teologiju, 1872. zaredio se za svećenika. Nakon studija geografije i povijesti u Pragu i Beču bio je nastavnik u Kopru (1876–82), školski nadzornik u kotarima Kopar i Volosko (1882–88) i nastavnik u Gorici (1888–92). Zajedno s M. Mandićem i M. Laginjom vodio je narodni pokret u Istri u skladu s programskim načelima Stranke prava te se zauzimao za ravnopravnost istarskih Hrvata i Slovenaca s Talijanima i za ujedinjenje Istre s Hrvatskom. Bio je zastupnik u Istarskom saboru (1882–1915) i u Carevinskom vijeću u Beču (1891–1918). Zajedno s Mandićem odbio je priznati sporazum o narodnosnome miru u Istri koji su, nakon pobjede Hrvatsko-slovenske narodne stranke na izborima za Carevinsko vijeće, sklopile Hrvatsko-slovenska narodna stranka i Talijanska liberalna stranka (1908). Kao dugogodišnji predsjednik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru utjecao je na otvaranje hrvatskih škola. Za I. svjetskoga rata zagovarao je stvaranje jugoslavenske zajednice i donošenje Svibanjske deklaracije (1917). Nakon ujedinjenja bio je član Privremenoga narodnog predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu (1919–20), a zatim se povukao iz političkoga života zbog ustupanja Istre Italiji. Za šestosiječanjske diktature (1929–31) još se jednom pojavio kao poslanik u Skupštini u Beogradu (1931). Objavljivao brošure i govore te radove s područja književne, crkvene i političk povijesti. Značajnija djela: Slavensko bogoslužje u Istri (1913), Narodni preporod u Istri (1924), Crtice iz hrvatske književne kulture Istre (1926).
