sortiranje

sortiranje (njem. Sortierung, od sortieren < tal. sortire < lat. sortiri: birati, izabirati; ždrijebati), separacijska operacija procesne tehnike; služi za odvajanje zrnatih tvari na frakcije prema vrsti tvari, dakle prema njihovim svojstvima, što mogu biti površinska svojstva ili gustoća, a u posebnim slučajevima magnetska i električna svojstva. Sortiranje prema razlici površinskih svojstava minerala i jalovine i djelovanju privlačnih sila između njihovih površina i molekula vode (kvašljivost) osnova je → flotacije kao jednog od najvažnijih postupaka za → oplemenjivanje mineralnih sirovina. U tu je svrhu jednako tako važno i sortiranje prema gustoći, koje se najčešće provodi u fluidu, uglavnom u kapljevitom (hidraulički), a rjeđe u plinovitom mediju (pneumatski). Takvo se sortiranje temelji na brzini padanja zrna, koje je u početku jednoliko ubrzano, a nakon nekoga vremena, zbog trenja, prelazi u jednoliko neubrzano. Tako zrna postižu konstantnu konačnu brzinu padanja, koja ovisi o njihovoj gustoći i veličini, pa se zrna jednake konačne brzine padanja (tzv. supadna zrna) mogu odijeliti u frakcije. Kao što se pri → klasiranju odvajanje zrna po veličini može provesti samo iz kolektiva zrna jednake gustoće (jer veću brzinu padanja imaju veća zrna), tako se i pri sortiranju odvajanje po gustoći može provesti samo iz kolektiva zrna jednake veličine (jer veću brzinu padanja imaju gušća zrna). Zbog toga treba, ako je to u praksi moguće, materijal prije sortiranja prema gustoći podvrgnuti klasiranju. Skup najvažnijih postupaka za sortiranje prema gustoći poznat je pod nazivom → gravitacijska koncentracija, a uključuje sortiranje u plakalicama (taložnicama), na koncentracijskim stolovima, u separatorima sa suspenzijama i u žljebovima.

sortiranje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57227>.