Sorel, Georges

Sorel [sɔʀε'l], Georges, francuski politički teoretičar i filozof (Cherbourg, 2. XI. 1847Boulogne-sur-Seine, danas Boulogne-Billancourt, 30. VIII. 1922). Diplomirao je na Politehničkoj školi (1867), a do 1892. radio je kao inženjer. Potom se bavio teorijskim radom. Istražujući povijest ideje morala formulirao je tri načela na kojima se temelji čvrsta moralna struktura: snažna struktura obitelji, ratnički mentalitet (bilo u borbi vojnika protiv neprijatelja ili radnika protiv suprotstavljenih klasa) i epski duh ili mit kojim se održavaju takvi mentaliteti. Odbacivao je ideju jedinstvene prirodne znanosti i stajalište da će njezino usavršavanje omogućiti precizna predviđanja i u društvenim znanostima. Za njega je postojalo više znanosti s različitim stupnjevima preciznosti. Kao teoretičar sindikalizma, zastupao je ideju generalnog štrajka te revolucionarnog nasilja, suprotstavljao se svakom obliku parlamentarizma, odbacivao je ideju političke aktivnosti. U početku je bio pristaša marksističkih ideja postupne demokratske reforme, ali se svojom subjektivnom interpretacijom povijesnog materijalizma udaljio od naučavanja K. Marxa, a potom i od P. J. Proudhona. Odbacio je Marxove teze o neizbježnom klasnom sukobu. Glavna djela: Sokratov proces (Le Procès de Socrate, 1889), Iluzije o napretku (Les Illusions du progrès, 1908) i  Razmišljanja o nasilju (Réflexions sur la violence, 1908).

Sorel, Georges. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 27.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57198>.