Soffici, Ardengo

Soffici [sɔ'f:iči], Ardengo, talijanski književnik i slikar (Rignano sull’Arno, 7. IV. 1879Forte dei Marmi, 19. X. 1964). Studirao na Akademiji u Firenci. Živio je u Parizu (1899–1907), gdje je upoznao G. Apollinairea i dr. Nakon povratka u Italiju, surađivao je u časopisima La Voce i Lacerba. Zagovarao modernu umjetnost i prvi pisao o kubizmu (Picasso i Braque – Picasso e Braque, 1911). Priključio se futuristima i objavio eseje Kubizam i futurizam (Cubismo e futurismo, 1914) i Osnovna načela futurističke estetike (Primi principi di un’estetica futurista, 1920). U duhu futurizma oblikovao je eksperimentalnu pjesničku zbirku Bïf 62738 zf + 18. Simultanosti i lirski kemizmi (Bïf 62738 zf + 18. Simultaneità e Chimismi lirici, 1915). Autor je autobiografskoga romana Lemmonio Boreo (1911), lirskih proza Harlekin (Arlecchino, 1914), Brodski dnevnik (Giornale di bordo, 1915), romana posvećena iskustvu I. svjetskog rata Kobilek (1918), proze Engleski itinerarij (Itinerario inglese, 1947) itd. Kao slikar isprva kubist, potom futurist (Mrtva priroda s voćem i likerima, 1914); oko 1920-ih priklonio se realizmu, oslanjajući se na talijansku slikarsku tradiciju (Procesija, 1933).

Soffici, Ardengo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56974>.