struka(e):

sociolingvistika, grana lingvistike koja opisuje i tumači jezik u vezi s društvom, za razliku od nekih drugih lingv. grana, koje jezik proučavaju odjelito kao autonomnu pojavu, npr. generativna lingvistika. Slijedom takvoga stajališta sociolingvistika se bavi razlozima i posljedicama varijacija u jeziku (u izgovoru, gramatici, rječniku i stilu) unutar govornih zajednica (gradova, gradskih četvrti, manjih mjesta i dr.) što dolaze do izražaja u govornika različitih društv. slojeva, različite dobi, spola i zanimanja (sociolekti). Spomenute varijacije vode k promjenama u jeziku, pa je u tom području sociolingvistika unijela nove spoznaje o motivaciji govornika da mijenjaju svoj govor ili ga čuvaju od promjena. Uveden je pojam »prividnoga vremena« (William Labov) kao trenutačni razmak između dobnih skupina, s pomoću kojega se objašnjavaju promjene u jeziku kao da je u pitanju stvarno vrijeme. Ako se govor mladoga naraštaja u nekoj govornoj zajednici razlikuje od govora njezinih starijih članova, to je mogući dokaz tekućih promjena između ranijega i kasnijeg stanja u jeziku. Sociolingviste također zanimaju povoljna ili nepovoljna stajališta članova govornih zajednica o jeziku, odn. jezičnim varijetetima, npr. o određenom dijalektu, naglasku i sl., jer utječu na govorno ponašanje, na jezične promjene i na izražavanje identiteta govornika. Sociolingvistika poseže i za novijim temama kao što je analiza konverzacije, pri čem se konverzacija promatra kao strukturirana i zakonima podložna pojava, te se istražuju struktura i norme razgovora »licem u lice«: naizmjeničan red uzimanja riječi, pravila prekida razgovora, promjene teme, preklapanja među govornicima, te pravila šutnje i završetka konverzacije. Konverzacija je kooperativna pojava u kojoj sudionici surađuju kako bi bila uspješna i interpretiraju implikacije rečenoga. Razgovorne norme variraju od jednoga društva do drugoga, od kulture do kulture, jer se različite zajednice različito koriste jezikom, što može dovesti do poteškoća čak kada je isti jezik u pitanju, npr. dalmatinski humor ili ironija mogu biti neprepoznati i krivo interpretirani u našim sjev. krajevima. Diskurs, jezična jedinica iznad rečenice, tj. bilo koji koherentni slijed rečenica, govorenih ili pisanih (npr. govor političara, predavanje studentima, intervju, poruka putem elektron. pošte ili mobitela), u žarištu su sociolingvističkih istraživanja pod nazivom analiza diskursa. Iako postoje mnogobrojni pristupi i metode u analizi diskursa, mnogi sociolingvisti i sociolozi istražuju diskurs kao izvor podataka i uvida u društv. život i društv. odnose; diskurs je sredstvo kojim se prenose uvjerenja, vrjednote i pretpostavke koje čine govornikovu socijalnu i individualnu realnost. Sociolingvistika je interdisciplinarna grana lingvistike koja ne počiva na nekoj sveobuhvatnoj teoriji, već predstavlja slijed tema koje povezuje sličan interes. Među teme koje nisu spomenute idu i oslovljavanje i moć, uljudnost i moć, jezik i spol, pidžinski i kreolski jezici, jezična politika, jezično planiranje i standardizacija, diglosija, jezici u doticaju, društvena dvojezičnost i višejezičnost, jezik i identitet, stil i jezični repertoar, i dr.

Citiranje:

sociolingvistika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sociolingvistika>.