Baluze [baly:'z], Étienne, francuski znanstvenik i humanist (Tulle, 24. XI. 1630 – Pariz, 28. VII. 1718). Crkvenu povijest i kanonsko pravo studirao u Kolegiju sv. Marcijala u Toulouseu. Godine 1654. postao tajnik biskupa u Toulouseu, a pet godina poslije i biskupa u Auchu. Knjižničar J. B. Colberta od 1667. do 1700., kada je postavljen za ravnatelja u Collège Royal, u kojem je još 1670. bio imenovan profesorom kanonskoga prava. Potkraj života lišen je svih službi i prognan iz Pariza, pa je u progonstvu dovršio svoje posljednje djelo o povijesti grada Toulousea. Objavio više djela i zbirki dokumenata, a poznatija su Sabori Narbonske Galije (Concilia Galliae Narbonensis, 1668), Isprave franačkih kraljeva (Capitularia regum Francorum, 1677), Nova zbirka sabora (Nova Collectio conciliorum, 1683., samo I. sv.), Životi avignonskih papa (Vitae Paparum Avenionensium, 1693), Genealoška povijest overnjske kuće (Histoire généalogique de la maison d’Auvergne, 1708) i Tuluska povijest (Historia Tutelensis, 1717).
