Sepúlveda [sepu'lβeδa], Juan Ginés de, španjolski povjesničar i teolog (Pozo Blanco, oko 1490 – ?, oko 1573). Istaknuo se kao polemičar pretežno latinskoga jezičnog izraza, npr. u raspravama s Erazmom Roterdamskim (koji je hvalio njegovu erudiciju, ali ne i njegove ideje) te osobito po protivljenju F. de Vitoriji i B. de Las Casasu, zagovornicima mirne evangelizacije Novoga svijeta i ljudske naravi Indijanaca. U raspravi o ljudskoj naravi Indijanaca (Drugi demokrat, ili o razlozima pravednoga rata protiv Indijanaca – Democrates alter, sive de iustis belli causis apud Indos, španj. prijevod 1892) opravdavao je nasilno pokrštavanje barbarskih nevjernika Indijanaca te izgubio podršku akademskih krugova i kralja. Bio je službeni povjesničar dvaju najznačajnijih španjolskih kraljeva, Karla V. i Filipa II. (O vojnim postignućima Karla V. – De rebus gestis Caroli V, 1556; O vojnim postignućima Filipa II. – De rebus gestis Philippi II, 1564). Pisao je dotjeranim latinskim jezikom nalik Ciceronovu. Bio je velik poklonik klasičnih jezika i književnosti te osobito Aristotela, čija je djela preveo na španjolski jezik.