Sekulić, Isidora, srpska književnica (Mošorin, 16. II. 1877 – Beograd, 5. IV. 1958). Radila kao gimnazijska nastavnica. Pisala novele, kritike, eseje i putopise koji se odlikuju impresionističkim duhom, lirskim psihologizmom i bogatstvom asocijacija. Značajnija su joj djela dnevničko-pripovjedna proza Saputnici (1913), putopis Pisma iz Norveške (1914), zbirka novela o vojvođanskim ambijentima na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće Kronika palanačkog groblja (I–II, 1940–58) te osobito eruditski, meditativni i subjektivistički pisani eseji i kritike, napose s temama iz engleske, francuske i nordijskih književnosti, skupljeni u knjigama Analitički trenuci (1941) i Teme (1941). Prevodila je s engleskog, njemačkog i ruskog (djela R. W. Emersona, O. Wildea, E. A. Poea, F. M. Dostojevskoga).
