Scorza [esko'rsa], Manuel, peruanski književnik (Lima, 9. IX. 1928 – kraj Madrida, 28. XI. 1983). Politički se angažirao za prava razvlaštenih Indijanaca; bio je više puta protjeran iz domovine; živio je u Argentini, Čileu, Meksiku (gdje je studirao) te Parizu. Vlastita djela odredio je kao etičku prije nego kao književnu djelatnost. Počeo je kao pjesnik zbirkom pjesama Zaklinjanja (Las imprecaciones, 1955); slijedile su zbirke Čarobnjakova razočaranja (Los desengaños del mago, 1961) i Zemlja gmazova (El país de los reptiles, 1970). Njegov ciklus od 5 romana koji je nazvao Tihi rat (La guerra silencioza: Bubnjanje za Rancas – Redoble por Rancas, 1970; Garabombo nevidljivi – Garabombo el invisible, 1972; Besani jahač – El jinete insomne, 1975; Pjev Agapita Roblesa – El cantar de Agapito Robles, 1976., i Munjin grob – La tumba del relámpago, 1979) autonomna su djela koja je sam autor nazvao baladama (cantares). Ti su, kao i drugi njegovi romani, dali angažiranoj hispanoameričkoj književnosti strastven i prepoznatljiv biljeg. Nov smjer u romanesknom stvaralaštvu navijestio je u romanu Nepomičan ples (La danza inmóvil, 1983), prvom dijelu nezavršene trilogije.
