Savoja (francuski Savoie [savwa'], talijanski Savoia [savɔ:'ja]), povijesna pokrajina u jugoistočnoj Francuskoj, na teritoriju današnjih departmana Savoie i Haute-Savoie u regiji Auvergne-Rhône-Alpes. Njezino područje nastanjivala su od VII. st. pr. Kr. keltska plemena Alobrožana koja su između 122. i 118. pr. Kr. pokorili Rimljani te su područje priključili provinciji Narbonskoj Galiji (Gallia Narbonensis). Nju su 443. osvojili Burgundi, koji su nakon pada Zapadnorimskoga Carstva 476. osnovali kraljevstvo koje je 534. bilo pripojeno Franačkoj. Nakon podjele Franačkoga Carstva 843. područje Savoje pripalo je državi Lotara I., 888. Gornjoj Burgundiji, a 934. novomu Burgundskom (Arelatskomu) Kraljevstvu. Nakon smrti posljednjega kralja Rudolfa III., Savoja je zajedno s cijelim kraljevstvom 1032. postala dio Svetoga Rimskog Carstva. U to se doba dijelila na mnogobrojne grofovije, većinu kojih je između 1003. i 1043. stekao Humbert I. Bjeloruki, začetnik Savojske dinastije. Od 1143. te su grofovije ujedinjene pod vlašću Humbertovih nasljednika u jedinstvenu Grofoviju Savoju koja je, od 1416. kao vojvodstvo, bila dio većih posjeda Savojske dinastije (uz Kneževinu Pijemont, Vojvodstvo Aostu, Grofoviju Nicu), formalno i u razdoblju 1536–59. kada su je okupirali Francuzi. Težište vlasti dinastije premješteno je u drugoj polovici XVI. st. u Pijemont (vojvoda Emanuel Filibert je 1563. svoju prijestolnicu premjestio iz Chambéryja u Torino). Dio Kraljevstva Sicilije od 1713., odnosno Kraljevstva Sardinije od 1720., ponovno je pod Francuskom od 1792. do 1815., kada je odlukom Bečkoga kongresa vraćena pod vlast Sardinskoga Kraljevstva. Tijekom ujedinjenja Italije, 1860. je, temeljem tajnog sporazuma iz 1858., prepuštena Francuskoj u zamjenu za francusku pomoć pri ujedinjenju, te je podijeljena na departmane.
