Saigyō [saigjo:] (pravo ime Satō Norikiyo), japanski pjesnik (?, 1118 – Osaka, 23. III. 1190). Isprva dvorjanin, potom budistički svećenik sljedbe shingon. Proslavio se kao pjesnik forme waka (pjesma od 31 sloga). Njegovo se pjesništvo zbog autobiografskih elemenata razlikuje od impersonalnoga izražavanja dvorskih pjesnika onoga doba. Od njegovih (sačuvanih) zbirki pjesama najpoznatija je Planinski pustinjački stan (Sankashū) s više od 1500 pjesama, potom Pjesničko natjecanje na rijeci Mimosusu (Mimosusogawa utaawase, 1187) i Pjesničko natjecanje na rijeci Miya (Miyagawa utaawase, 1189). Živio je isposničkim životom uzorna budističkoga svećenika i ljubitelja ljepote. Jedan je od najznačajnijih japanskih pjesnika kasnoga XII. stoljeća, usporediv s pjesnicima kao što su Kakinomoto no Hitomaro i Bashō. Mlađa skupina šintoističkih svećenika ostavila je zapise o njegovim razmišljanjima i komentarima o pjesništvu.
