struka(e):

rudno ležište (rudište), prostorno ograničeno geološko tijelo s prirodnom asocijacijom različitih ruda, u kojima je udjel korisnih sastojaka dovoljan za rentabilno iskorištavanje. Sastoji se od rudnoga tijela i popratnih stijena (jalovine), a najčešće je to i područje rudarskih zahvata.

Rudno ležište može po broju korisnih sastojaka biti: monomineralno, s jednim iskoristivim mineralom (uglavnom minerali kroma, antimona, željeza, žive, ugljen, većina nemetalnih minerala), i polimineralno, s više minerala (najčešće minerali obojenih metala); po postanku: endogeno, nastalo većinom magmatskim procesima u dubljim dijelovima Zemljine kore, egzogeno, nastalo geokemijskim procesima na površini ili u površinskoj zoni Zemljine kore (ležišta raspadanja, sedimentna i biogena ležišta) i metamorfogeno, nastalo promjenom fizikalno-kemijskih svojstava postojećega rudnoga ležišta djelovanjem temperature i tlaka; po vremenu postanka s obzirom na okolne stijene: singenetsko (nastalo istodobno s okolnim stijenama) i epigenetsko (nastalo poslije, u već postojećim stijenama); po položaju: primarno (na istom mjestu od postanka) i sekundarno (pretaloženo na drugom mjestu); – po obliku: nepravilno (čoka, trupine, gnijezda, leće, rudne žile) i pravilno ili slojevito (prostrane plosnate naslage); po sadržaju: metalna, nemetalna, ugljena i solna ležišta, nalazišta nafte i plina.

Metalna rudna ležišta nastala su utjecajem magme, koja je kao nositelj iznosila na površinu ili u već postojeće stijene rastaljene metalne spojeve. Magmatska metalna ležišta nastala su izdvajanjem nositelja rude iz magmine mase, bez utjecaja na okolne stijene, stvaranjem rudnih tijela uglavnom lećasta oblika (minerali nikla, bakra i platine, kromit i dr.). Hidrotermalna ležišta minerala zlata, kobalta, nikla, olova i dr. nastala su prodiranjem vrućih mineralnih otopina u pukotine okolnih stijena i stvaranjem ležišta u obliku žila, za razliku od metasomatskih, u kojima su vruće mineralne otopine otapale veće komplekse (minerali kositra i volframa, magnetit i dr.). Sedimentna metalna ležišta pojavljuju se kao mehaničko-sedimentna (sekundarna nalazišta minerala otpornih na kemijsko i mehaničko trošenje, npr. minerali platine, zlata, kositra i rijetkih zemalja, drago i poludrago kamenje) i kao kemijsko-sedimentna, nastala taloženjem iz površinskih voda (oolitska željezna ruda, bakreni škriljevac, boksit, minerali mangana, zlatonosni konglomerat i dr.). Pri stvaranju metamorfogenih rudišta, pare i plinovi metalnih oksida i sulfida iz zasićene magme talili su stijene i odlagali korisne metale; nastala rudna tijela nepravilna su oblika (minerali željeza, mangana, bakra, zlata i dr.).

Nemetalna rudna ležišta većim dijelom pripadaju egzogenomu ciklusu nastajanja stijena. Površinskim raspadanjem primarnih stijena u ležištima raspadanja nastala su ležišta glina, kaolina, magnezita, apatita, sumpora. Prijenosom, uglavnom površinskim vodama, proizvoda nastalih trošenjem stijena i ležišta te njihovim taloženjem nastala su sedimentna ležišta. Tako su npr. nastala ležišta šljunka, pijeska, vapnenca, dolomita, lapora, glina, različitih soli, barita i dr. Za biogena ležišta, osim nafte, plina i asfalta, karakteristična su ležišta fosforita. I u metamorfogenim ležištima zastupljena su ležišta nemetala (azbesta, grafita, korunda, kainita, silimanita, mramora).

U solna ležišta ubrajaju se prirodna nalazišta natrijeva klorida (kamene soli) i tzv. gornjih soli (kalijeve soli, karnalit i kainit), koje se tako nazivaju jer se nalaze iznad naslaga kamene soli. (→ rudarstvo; rude)

Citiranje:

rudno ležište. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/rudno-leziste>.