STRUKE:

Bakar

ilustracija
BAKAR
ilustracija1ilustracija2

Bakar, grad i luka na sjeverozapadnoj obali Bakarskog zaljeva, 15 km jugoistočno od Rijeke; 1473 st. (2011). Dio je riječkoga lučkog bazena; prihvat brodova za sipki teret. Željezničkom prugom spojen je s Rijekom. U prošlosti trgovačko, ribarsko, vinogradarsko (pjenušac Bakarska vodica) i pomorsko središte; u zaleđu je izgrađena industrijska zona. Sastoji se od staroga (Grad) i novijega (Primorje) dijela. Unutar gradskih zidina (srušene u XVIII. i XIX. st.) nalazi se srednjovjekovni feudalni kaštel, s gradskim vratima prema luci. Hospicij iz 1526 (obnovljen 1716), kaptolska kuća s biskupskim grbom (1494), barokna Rimska kuća (XVIII. st.), palače Pettaci i Battagliarini (XVIII. st.), župna crkva sv. Andrije apostola iz 1830., na mjestu srednjovjekovne crkve srušene u potresu 1750., s odvojenim zvonikom i baroknom unutarnjom opremom (Sv. Trojstvo Girolama da Santacroce), te s bogatom riznicom (romanički križ), crkva sv. Križa (obnovljena u XVII. st.), grobljanska crkva sv. Marije (XVI. st.), a pokraj luke crkva sv. Margarete (XVII. st.). Od zgrada javne namjene očuvana je župna kuća iz 1514., hospicij iz 1526., frankapansko-zrinski kaštel iz 1530., a iz razdoblja baroka palače imućnih patricija (Palača de Agnesi, Pettazi i dr.); gradski muzej u kojem se nalaze bogate arheološke i umjetničke zbirke. Rodno mjesto književnika i filologa A. Vebera i zoologa M. Hirca. – Drži se da je na području Bakra bila antička Volcera. Na lokalitetu Trg iskopavao je Š. Ljubić 1880. antičku nekropolu iz I. st. i prve polovice II. st. Pronađeni su vrijedni nalazi (zlatni i srebreni nakit, svjetiljke s likovima rimskih careva, novci Nerona, Trajana, Hadrijana, Antonina i dr.). U srednjem vijeku sastavni dio župe Vinodol, koja je od 1225. u posjedu knezova Frankapana. Spominje se u Vinodolskom zakoniku 1288., a to je ujedno i prvi pisani spomen grada. Uz kraće prekide (vlast grofova Celjskih početkom XV. st.), Bakar je do 1550. u posjedu Frankapana, a potom do 1670. njime upravljaju Zrinski. Za kneza Bernardina Frankapana (1453–1529) Bakar je postao razvijeno trgovačko središte sa skladištima robe za izvoz morskim putem, a tijekom XVI. i XVII. st. bio je glavn izvozna luka Zrinskih. Uživao je velike povlastice i bio sjedištem upravitelja za frankapanske gradove Hreljin, Drivenik, Bribir i Grobnik. Radi obrane od Osmanlija, 1530. sagrađen je kaštel. Za Uskočkoga rata 1592. Bakar je blokirala Venecija, ali je početkom XVII. st. izvozom željezne robe ponovno oživjelo brodarstvo. Od 1671. gradom upravlja Dvorska komora. Gospodarskomu razvoju grada pogodovala je gradnja ceste (1725–36) od Karlovca do Bakra i Rijeke (Karolina), a to je dovelo i do povećanja lučkog prometa. Godine 1749. Bakar postaje dijelom Austrijskoga primorja, a 1777. ponovno je vraćen Hrvatskoj. Carica Marija Terezija proglasila je 1778. Bakar slobodnom lukom, čime su postavljeni temelji procvatu njegova brodarstva, brodogradnje i pomorske trgovine. Godine 1779. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom s municipalnom samoupravom i statutom. Pomorstvo uništeno za francuske uprave (1809–13) ponovno se započelo razvijati od 1822., kada je Bakar potpao pod vlast hrvatskog bana. Godine 1849. osnovana je Državna javna nautička škola (danas Pomorska škola Bakar). Godine 1856. bakarski su brodovlasnici posjedovali 22 jedrenjaka; 1875. utemeljeno je Hrvatsko brodarsko društvo s brodovima Ban Mažuranić, Hrvat i Bakran, 1878. nabavljen je i prvi parobrod Grad Bakar te osnovano Parobrodarsko društvo (1878). Gospodarski je Bakar počeo nazadovati izgradnjom željezničke pruge Karlovac–Rijeka (1873) i ukidanjem slobodne luke (1880). Od 1882. do propasti Austro-Ugarske trajno je bio pod vlašću hrvatskoga bana.

Bakar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5343>.