STRUKE:

Romanovi

Romanovi, ruska carska dinastija koja je vladala Rusijom od 1613. do 1917; od 1721. njezini su članovi nosili naslov cara. Prvi poznati predak Romanova, Andrej Ivanovič Kobila, bio je u XIV. st. dvorjanik na dvoru moskovskih velikih knezova. Boljar Vasilija III., Roman Jurjevič (po njem su Romanovi nazvani), udao je kćer Anastaziju za cara Ivana IV. Vasiljeviča Groznoga (1547). Sin Romana Jurjeviča, Nikita Romanov, bio je skrbnik svojega malodobnog nećaka Fjodora Ivanoviča, s kojim su izumrli Rjurikovići. U borbama za prijestolje pobijedio je Boris Godunov te je svojega takmaca Fjodora Nikitiča Romanova poslao u manastir. Taj je, pod imenom Filaret, postao rostovskim mitropolitom (1605), poslije patrijarhom. Na saboru 1613. boljari su izabrali njegova sina Mihaila Fjodoroviča za cara. U muškoj lozi Romanovi su izumrli 1730. s Petrom II. Aleksejevičem, a u ženskoj 1761. s Elizabetom Petrovnom, koju je naslijedio njezin nećak Petar III. Fjodorovič iz dinastije Holstein-Gottorp-Romanov (po majci Ani unuk Petra I. Aleksejeviča). U Veljačkoj revoluciji 1917. posljednji car Nikola II. Romanov morao je abdicirati. Nakon izbijanja Listopadske revolucije bio je strijeljan zajedno s obitelji (1918). Vladarski članovi dinastije: Mihail Fjodorovič (1613–45), Aleksej I. Mihajlovič (1645–76), Feodor Aleksejevič (1676–82), Ivan Aleksejevič (1682–96), Petar I. Aleksejevič (1696–1725), Katarina I. (1725–27), Petar II. Aleksejevič (1727–30), Ana (1730–40), Ivan VI. Antonovič (1740–41), Elizabeta Petrovna (1741–61), Petar III. Fjodorovič (1761–62), Katarina II. Velika (1762–96), Pavao I. (1796–1801), Aleksandar I. (1801–25), Nikola I. (1825–55), Aleksandar II. (1855–81), Aleksandar III. (1881–94) i Nikola II. (1894–1917).

Romanovi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53298>.