struka(e):

romanizam (njem. Romanismus, prema romanisch: romanski), jezični element, konstrukcija ili struktura preuzeti iz kojega romanskog jezika u koji neromanski (npr. stariji dubrovački hrv. plakir, plakijer: radost, naslada, i ime Plakir < dubrovačkodalmatski *plakir < lat. placere: svidjeti se; dubrovački hrv. pjadžer: zadovoljstvo, užitak < toskanski tal. piacere; hrv. jarbol < dalmatski *jarbol < lat. arborem; regionalni hrv. bez druge: zasigurno, doslovni prijevod tal. senz’altro; regionalni hrv. činiti [+ infinitiv glagola, npr. činiti čekati, faktitivno], prema tal. konstrukciji far(e) [+ infinitiv, npr. far aspettare]; južnohrv. kimak: stjenica < dalmatski *kimak < lat. cimicem; regionalni hrv. turma: karavana < rum. jezik srednjovj. Vlaha turma: krdo; hrv. gerila, gerilja: partizansko ratovanje < španj. guerilla; hrv. gaučo: južnoamerički kravar < španj. gaucho; strukovni razgovorni hrv. fendsjekl: kraj stoljeća < franc. fin de siècle; milje: okoliš, sredina < franc. milieu itd.). Najčešće se naziv romanizam rabi za leksičke posuđenice iz romanskih jezika. Od romanizama u užem smislu riječi, koji su preuzeti iz već individualiziranih romanskih jezika, nije uvijek lako lučiti posuđenice iz kasnolatinskoga VII. i VIII. st. te iz balkanskoga latiniteta (npr. račun, košulja, loćika i sl.).

Citiranje:

romanizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/53292>.