Rihtman-Auguštin, Dunja, hrvatska etnologinja (Sušak, danas dio Rijeke, 6. IX. 1926 – Zagreb, 4. XI. 2002). Diplomirala etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorat s područja sociologije stekla na Fakultetu političkih znanosti, sociologije i novinarstva Sveučilišta u Ljubljani (1976). Bila je ravnateljica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (1972–86); predavala je na poslijediplomskom studiju etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te kao gošća-predavačica na sveučilištima u Sloveniji, Italiji, Poljskoj, Švicarskoj i Madžarskoj. Urednica časopisa Narodna umjetnost (1973–86). Dugogodišnja predsjednica Hrvatskoga etnološkoga društva, dopredsjednica Međunarodnog udruženja etnologa i folklorista (SIEF). Dobitnica više domaćih i međunarodnih nagrada, među kojima i Herderove nagrade 1997. Polazeći od kritike kulturnohistorijske etnologije, osuvremenila je i razvila kulturnoantropološke teorijske pristupe, posebno u području istraživanja kulture svakidašnjice, dok je istraživanjem političkih rituala i simbola potaknula te teorijski i metodološki razvijala istraživanje političke antropologije. Glavna djela: Struktura tradicijskog mišljenja (1984), Etnologija naše svakodnevice (1988), Ulice moga grada (2000), Etnologija i etnomit (2001), Etnologija, mit i politika. Antropologiziranje hrvatske etnologije (Ethnology, Myth and Politics. Anthropologizing Croatian Ethnology, 2004).
