struka(e):
Bagrjanyj, Ivan
ukrajinski književnik
Rođen(a): Kuzemyn, danas Sumska oblast, 2. X. 1906.
Umr(la)o: Neu-Ulm, Njemačka, 25. VIII. 1963.

Bagrjanyj [baγr’a'nɨi], Ivan (pravo prezime Lozov’jaga), ukrajinski književnik (Kuzemyn, danas Sumska oblast, 2. X. 1906Neu-Ulm, Njemačka, 25. VIII. 1963). Objavio (1925) zbirku pripovjedaka sa simboličnim naslovom Crne siluete (Čorni syluety) o »novome životu« i tragediji mladoga naraštaja koji služi državi neprijateljskoj njegovu narodu. Bagrjanyj piše s povijesno-filozofskoga gledišta, ali s jasnim aluzijama: poema Mongolija (1927), roman u stihovima Skel’ka (1930) o rusifikatorskoj ulozi Pravoslavne crkve u Ukrajini; vječnim buntovnicima posvećuje poemu Ave Maria (1929), u predgovoru kojoj strastveno razotkriva odstupanje pisaca od ideala služenja slobodi Ukrajine. U samici 1932–33., potom pet godina u koncentracijskom logoru, pa ponovno u tamnici do jeseni 1940. Tijekom rata prelazi na Zapad (1944). Kao kritičar sovjetskoga režima i rusifikacije Ukrajine, jedan od intelektualnih vođa ukrajinske političke emigracije. U romanima Lovci na tigrove (Tygrolovy, 1943) i Getsemanski vrt (Sad Getsymans’kyj, 1950) piše o boljševičkom teroru i staljinističkim logorima. U posmrtno objavljenom romanu Čovjek trči nad ponorom (Ljudyna bižyt’ nad prirvoju, 1965) potresno piše o procjepu nacije između komunističkog i fašističkoga totalitarizma.

Citiranje:

Bagrjanyj, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bagrjanyj-ivan>.