René I. (franc. izgovor [ʀənẹ']), francuski i okcitanski pjesnik (Angers, 16. I. 1409 – Aix-en-Provence, 10. VII. 1480). Od 1434. vojvoda od Anjoua i grof od Provanse. Naslijedio je 1435. titulu kralja Napulja, ali je 1442. izgubio taj posjed. Od 1435. bio je i naslovni kralj Jeruzalema i Sicilije. Nakon 1453. povukao se na svoje dvorove u Angersu i Aix-en-Provenceu, gdje je okupljao književnike, umjetnike i znanstvenike. I sam je pisao na francuskome i okcitanskome; nakon Traktata o formi i izvedbi turnira (Traictié de la forme et devis d’ung tournoy, 1451–52), napisao je poemu Regnault i Jeanneton (Regnault et Jeanneton, 1453), u čast svoje druge supruge Jeanne de Laval, potom mistični dijalog Poniženje prazna užitka (Mortifiement de Vaine Plaisance, 1455) te alegorijsku romansu u stihu Srce duhovne ljubavi (Le cueur d’amours espris, 1457), koji su mu donijeli epitet »posljednjega trubadura«.