rasadnik.
1. U agronomiji, zemljište za proizvodnju sadnica drvenastih vrsta ili presadnica zeljastih vrsta. Prema namjeni rasadnici mogu biti voćni, lozni, šumski, za proizvodnju ukrasnoga bilja ili mješoviti. Voćni i lozni rasadnik, prema namjeni, može imati matičnjak – podlogu za dobivanje reznica; sjemenište – za uzgoj generativnih podloga; prporište – za ukorjenjivanje podloga i sadnica; cjepilnjak – za cijepljenje i uzgoj cijepljenih sadnica. Presadnice povrća i cvijeća uzgajaju se većinom u zaštićenim prostorima u kontejnerima s više lončića, različita volumena, ovisno o kulturi.
2. U šumarstvu, površina zemljišta za proizvodnju sadnica za pošumljivanje, popunjavanje i ozelenjivanje. Može biti privremen ili stalan. U rasadniku se osobito pazi na podrijetlo i kvalitetu šumskoga sjemena, unaprjeđenje tehnologije, kontrolu plodnosti tla te mjere zaštite od biljnih bolesti, štetnika i korova. U šumskom se rasadniku proizvode dendrološke sadnice za šumarstvo i ukrasno drveće i grmlje, ugl. iz sjemena, poneke vrste iz reznica. Sadnice se uzgajaju i prodaju bez supstrata ili sa supstratom oko korijena (balirane) za sadnju tijekom većega dijela godine. Danas se u šumskim rasadnicima proizvodi između 400 i 500 biljnih vrsta i njihovih kultivara, od čega je oko 40% bjelogorice, a 60% crnogorice.
