Raić Lonjski, Ivo, hrvatski glumac i redatelj (Zagreb, 23. VI. 1881 – Zagreb, 16. VI. 1931). Diplomirao na Hrvatskoj dramatskoj školi (1898) i poslije se usavršavao u Beču. Glumio u Berlinu, Pragu, Hamburgu i Budimpešti na njemačkom, češkom i madžarskom jeziku. God. 1909. postao je glumcem i redateljem zagrebačkoga HNK-a, gdje je ostao do kraja života. Zauzimajući se za psihološko produbljivanje lika i kultiviran jezični izričaj, Raić je najveće glumačke domete ostvario tumačeći psihološki složene likove i uloge iz salonskoga repertoara. Istaknuo se kao Ibsenov Osvald (Sablasti) i Gregers (Divlja patka), Čehovljev Vanja (Ujak Vanja) i Wedekindov Moritz (Proljeće se budi), a niz vrhunskih interpretacija dao je u djelima suvremenih hrvatskih pisaca (Vitale u Gospođi sa suncokretom i Jere u Maškaratama ispod kuplja I. Vojnovića; Horvat u Vučjaku, Čovjek u Adamu i Evi te Aurel u Ledi M. Krleže; Rajko u Ponoći i Guma u Škorpionu J. Kulundžića). Kao dramski i operni redatelj Raić Lonjski je hrvatsku scenu oplemenio načelima moderne režije, reformiravši režiju i u organizacijskom (veći broj čitaćih proba, odustajanje od sustava glumačkih »zvijezda«) i u estetskom pogledu (odbacivanje naturalističke doslovnosti, simbolistička stilizacija prostora, kreiranje atmosfere, dramaturški funkcionalno oblikovanje svjetla). Režirao je inozemne svjetske klasike (Sofoklo, Kralj Edip; Aristofan, Ženska urota; N. Machiavelli, Mandragola; W. Shakespeare, Koriolan i Hamlet; J. Racine, Fedra) i suvremene autore (F. Wedekind, Proljeće se budi; H. von Hofmannsthal, Elektra; O. Wilde, Saloma) te niz salonskih komedija (S. Benelli, Bezdušna šala; Robert de Flers – Gaston Armand de Caillavet, Buridanov magarac), a modernizirao je i opernu režiju svojim uprizorenjima G. Verdija, G. Puccinija, J. Masseneta, A. Dvořáka, W. A. Mozarta, R. Wagnera, V. Lisinskoga. U dva navrata bio je i ravnatelj Drame, pri čem se posebno istaknuo kao zagovornik domaće dramske riječi, a bio je cijenjen i kao glumački pedagog.
