Prica, Alma, hrvatska glumica (Zagreb, 17. IX. 1962). Diplomirala je 1985. glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1986. članica je Drame HNK-a u Zagrebu, od 2015. u statusu nacionalne prvakinje. U matičnom se kazalištu istaknula kao Nina u Maskerati (1987) Mihaila Jurjeviča Ljermontova, Ondina u istoimenoj drami Jeana Giraudouxa (1991), Ofelija (1994) i Gertruda (2009) u Hamletu te Rozalinda u Kako vam se sviđa (2001) Williama Shakespearea, Sestra Angelika Glembay (1993) i Barunica Castelli-Glembay (2011) u Gospodi Glembajevima, Melita u Ledi (1999) te Marijana Margetićka u Vučjaku (2015) Miroslava Krleže, Blanche DuBois u Tramvaju zvanom žudnja (1997) Tennesseea Williamsa, Gemma Boić u Nevjesti od vjetra (2003) Slobodana Šnajdera, Hasanaginica u istoimenoj drami Milana Ogrizovića u adaptaciji Mustafe Nadarevića (2006), Christine u Elektri pristaje crnina (2008) Eugenea O'Neilla te Medeja u istoimenoj Euripidovoj tragediji (2012). Glumi i u drugim kazalištima (nagrađene uloge Majke u Posljednjoj karici Lade Kaštelan u Gradskome dramskom kazalištu »Gavella« 1994. i Alme Mahler u istoimenoj drami Maje Gregl i Ivice Boban u Teatru &TD 1999), kao i na ljetnim festivalima (Dubrovačke ljetne igre, gdje je nagrađena za ulogu Giuliette u Shakespeareovoj tragediji Romeo i Giulietta 1986; Splitsko ljeto, gdje je nagrađena za ulogu Hanne Jelkes u Noći iguane T. Williamsa 2005). Na filmu je debitirala 1984. u Zadarskome mementu Joakima Marušića. Nastupila je u mnogobrojnim karakternim ulogama, npr. u filmovima Život sa stricem (Krsto Papić, 1988), Krhotine (Zrinko Ogresta, 1991), Puška za uspavljivanje (Hrvoje Hribar, 1997) i Sedma kronika (Bruno Gamulin, 1997), a u novije vrijeme istaknula se u više psihološki pažljivo građenih glavnih ženskih uloga (Halimin put, Arsen Anton Ostojić, 2012; Dnevnik Diane Budisavljević, Dana Budisavljević, 2019). Na filmskom festivalu u Puli primila je Zlatne arene za glavnu žensku ulogu u filmovima Kontesa Dora (Zvonimir Berković, 1993., i istoimena TV serija 1998) i Svjedoci (Vinko Brešan, 2003) te za sporednu žensku ulogu u filmu Treća žena (Zoran Tadić, 1997). Glumila je i na televiziji (npr. Sestre, Branko Ivanda, 1992).
