struka(e):
Pregelj, Ivan
slovenski književnik
Rođen(a): Most na Soči, 27. X. 1883.
Umr(la)o: Ljubljana, 30. I. 1960.

Pregelj, Ivan, slovenski književnik (Most na Soči, 27. X. 1883Ljubljana, 30. I. 1960). Studij slavistike i germanistike završio u Beču, gdje je doktorirao 1908. Radio je kao gimnazijski profesor u Gorici, Pazinu, Idriji, Kranju i Ljubljani. U književnosti se javio pjesmama, ali je u njegovu stvaralaštvu najznačajnija proza. Katolički orijentiran, u duhu kršćanskih moralnih i društvenih načela raznorodnim je poetikama, od realizma preko impresionizma do ekspresionizma, tematizirao čovjekovu podijeljenost na senzualnu i spiritualnu stranu (romani Kmetovi – Tlačani, 1915–16., objavljen 1927. pod naslovom Tolminci; Zadnji buntovnik – Zadnji upornik, 1918–19; Plebanus Joannes, 1920; Pastor Jernej – Bogovec Jernej, 1923; pripovijetke i novele Mlada Breda, 1913; Matkova Tina, 1921; Djeca sunca – Otroci solnca, 1927; Umrijeti neće! – Umreti nočejo!, 1930; Thabiti kumi, 1933., i dr.). Pisao je i drame (Azazel, 1921; U Emaus – V Emavs, 1925), kritike i eseje, udžbenik Osnovne crte iz književne teorije (Osnovne črte iz književne teorije, 1936) i Književnu povijest Slovenaca, Hrvata i Srba (Slovstvena zgodovina Slovencev, Hrvatov in Srbov, 1938).

Citiranje:

Pregelj, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pregelj-ivan>.