Babić, Anto, bosanskohercegovački povjesničar (Grahovik kraj Travnika, BiH, 3. I. 1899 – Sarajevo, 12. I. 1974). Diplomirao povijest i zemljopis na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1923). Od 1943. član Predsjedništva ZAVNOBiH-a i voditelj njegova Odjeljenja za prosvjetu. Godine 1945–46. bio je ministar prosvjete u prvoj vladi NR BiH, 1946. potpredsjednik Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH i zastupnik u Saveznoj skupštini. Profesor na sarajevskoj Višoj pedagoškoj školi 1946–48. Godine 1950. postaje redoviti profesor i prvi dekan Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Utemeljitelj Katedre za povijest, na kojoj je do 1970. predavao povijest srednjega vijeka. Bio je predsjednik Istoriskog društva BiH (1947–54), pokrenuo i uređivao Godišnjak Istoriskog društva BiH (1949–57), a od 1966. član ANUBiH-a. U središtu njegova znanstvenoga zanimanja bila je srednjovjekovna povijest Bosne. Poznatija su mu djela Bosanski heretici (1963) i Iz istorije srednjevjekovne Bosne (1972).
