posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), anksiozni poremećaj pri kojem, nakon izlaganja iznimnoj psihičkoj ili fizičkoj traumi, dolazi do opetovanoga proživljavanja traumatskoga događaja, izbjegavanja podražaja vezanih uz taj događaj, opće otupjelosti reagiranja i očitovanja povećane pobuđenosti. Trauma obično obuhvaća doživljavanje, pribivanje događaju ili sučeljivanje s događajem koji uključuje stvarnu ili prijeteću smrt, ozljedu ili prijetnju tjelesnom integritetu dotične osobe ili drugih osoba. PTSP se javlja u osoba kojima je život bio ugrožen, npr. u poplavama, potresima, prometnim nesrećama, požarima i sl. Često se javlja u ratnim okolnostima, u vojnika, ali i u civilnoga stanovništva. Može biti akutan ili kroničan, a osnovni su mu simptomi depresija, tjeskoba, sklonost izolaciji, preosjetljivost. Osoba izbjegava misli ili osjećaje vezane uz traumatski događaj, može imati poteškoće s uspavljivanjem, biti razdražljiva, imati izljeve srdžbe, smetnje u koncentraciji i dr. Postoji mišljenje da u teškim slučajevima mogu nastati i organska oštećenja mozga. Ponovno proživljavanje traume (katkad izravno nakon traumatskoga događaja, a katkad više mjeseci nakon njega) može se javiti u obliku opetovanoga sjećanja, snova, disocijativnih epizoda vraćanja u prošlost te snažnih psiholoških smetnja ili fizioloških reakcija nakon izlaganja podražaju vezanom uz traumatski događaj. PTSP se liječi psihoterapijom, a od lijekova djelotvorni su antidepresivi, anksiolitici, hipnotici i antiepileptici. (→ psihoanaleptici; antikonvulzivi)
