Popović, Miodrag, srpski književni povjesničar (Crna Trava, 16. X. 1920 – Beograd, 9. XI. 2005). Doktorirao na Filološkom fakultetu u Beogradu disertacijom o Đ. Jakšiću (1957). Radio 1950–54. u Univerzitetskoj biblioteci; od 1954. bio redoviti profesor srpske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Prve su mu objavljene knjige književnopovijesna studija Jedna pesma i jedna epoha (1954) i roman Za jatom (1955). Najviše proučavao razdoblje romantizma, kojemu je posvetio monografije Branko Radičević (1953), Đura Jakšić (1959), Đura Daničić (1959), Njegoš (1962), Vuk Stefanović Karadžić (1964) te arheološku raspravu Vidovdan i časni krst (1976). Iz njih je nastala velika sinteza Historija srpske književnosti (I–III, 1968–72), u koju je uvrstio dotad zapostavljane pisce (Đorđe Marković Koder, M. Nenadović, S. Novaković, J. Ristić).
