Popov [popo'f], Vasil, bugarski književnik (Mindja, Veliko Trnovo, 29. VII. 1930 – Sofija, 12. X. 1980). Studirao pravo na Sveučilištu u Sofiji. Surađivao od 1951. u časopisima, a prvu knjigu Pripovijetke (Razkazi) objavio 1959. Uređivao Našu rodinu, Narodnu kulturu i Literaturen front. U ciklusima pripovijedaka Korijenje (Koreni, 1967) i Vječita vremena (Večni vremena, 1973) opisuje suvremeni život na selu, a u romanima Vrijeme heroja (Vremeto na geroja, 1968) i Nizina (Nizinata, 1977) otuđenost i nerazumijevanje ljudi u gradu. Ostala djela: Legenda (1965), Kaktus (1971), Spokojstvo (Spokojstvie, 1972), Dajkiri (1979) i Zrakoplov iz Züricha (Samolet ot Cjurih, 1980). Pisao je eseje, putopise, filmske scenarije i knjige za djecu.