Pirjevec, Dušan, slovenski književni povjesničar, teoretičar i publicist (Solkan, 20. III. 1921 – Ljubljana, 4. VIII. 1977). Od 1939. studirao agronomiju u Zagrebu, 1941. priključio se partizanima. God. 1952. završio je studij komparativne književnosti i slavistike na Filozofskome fakultetu u Ljubljani, gdje je i doktorirao 1961. disertacijom o I. Cankaru te bio profesor komparativne književnosti i književne teorije. Bio je urednik Sodobnosti i Slavistične revije te suradnik Praxisa. U središtu njegova znanstvenog interesa bila je književnost slovenske moderne i njezine veze sa svjetskom književnosti (Ivan Cankar i europska književnost – Ivan Cankar in evropska literatura, 1964; Sluge, heroji, ljudi – Hlapci, heroji, ljudje, 1968). Kritikama i polemikama privlačio je 1960-ih pozornost javnosti, osobito polemikom s D. Ćosićem o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji. Prevodio je s ruskoga (G. V. Plehanov, N. G. Černiševski).
