Petar I. Karađorđević (zvan Petar I. Osloboditelj), srpski kralj i kralj Kraljevine SHS (Beograd, 11. VII. 1844 – Beograd, 16. VIII. 1921). U Metzu je 1867. završio višu vojnu školu. U francuskoj vojsci borio se u Francusko-pruskome ratu (1870–71). Pridružio se bosanskohercegovačkim ustanicima 1875–76. pod imenom Petar Mrkonjić. Živio je na Cetinju (žena mu je bila kći crnogorskoga kneza), a zatim u Ženevi sve do preokreta u kojem je bio ubijen Aleksandar Obrenović, kada ga je Narodna skupština izabrala za kralja Srbije (1903). U vanjskoj politici dopustio N. Pašiću provođenje velikosrpskoga programa, zbog čega je dolazilo do stalnih međunarodnih kriza (s Bugarskom oko Makedonije, carinski rat s Austro-Ugarskom, aneksija Bosne i Hercegovine te balkanski ratovi). Zbog bolesti Petar I. prenio je 1914. kraljevske ovlasti na prijestolonasljednika Aleksandra I. Karađorđevića. Za I. svjetskog rata prebjegao je na Krf (1915), a u zemlju se vratio 1919. Nakon rata više nije imao utjecaja na politiku u zemlji.