STRUKE:

autorstvo

autorstvo (prema autor), intelektualna odgovornost za djelo. Utvrđivanje autorstva u starom je vijeku bilo vezano uz istraživanje autentičnosti vjerskih tekstova, odn. odvajanje apokrifnih tekstova od onih koje su aleksandrijski filolozi nazivali primljenima. Potvrditi autentičnost teksta značilo je proglasiti tekst vjerodostojnim, uporabivim za vjerske svrhe, a postupak utvrđivanja zasnivao se na primjeni posebnih kriterija. Poznati su oni sv. Jeronima (IV. st.), koji ih je primjenjivao za razlikovanje dviju vrsta pseudotekstova: lažno atribuiranih i krivotvorenih tekstova. Kriteriji za utvrđivanje lažnih atribucija obuhvaćali su istraživanje homonima, uspoređivanje tekstova pretpostavljenog autora s ostalim njegovim radovima te sadržajnu i stilsku analizu. Iako su tekstovi koji ulaze u biblijski kanon bili konačno utvrđeni na Tridentskom koncilu (1545–63), istraživanjem autentičnosti vjerskih tekstova nastavili su se baviti protestantski autori još i u XVII. st.

Djela nastala u sr. vijeku obilježuje nesigurnost autorskih atribucija. Razlog je tomu poseban odnos prema autorstvu. Srednjovj. autor najprije je prepisivač i kompilator tekstova ranijih autora, koji su smatrani mjerodavnim izvorima i autoritetima. On često u vlastiti tekst dodaje ulomke tekstova drugih autora bez posebna označivanja, odn. navođenja izvora. Vezanost osobnog imena uz neko djelo u sr. vijeku ne označuje uvijek autorstvo, već se češće radi o imenovanju ili nazivanju rada. Tekstovi se pamte po autorovu imenu, ali i po imenu prepisivača, vlasnika knjige ili kojega drugog autora čiji se rad slučajno našao uvezan u istom svesku.

Praksa identificiranja djela prema autorovu imenu u zap. se kult. krugu ustalila od renesanse, a neki je autori tumače obnavljanjem grčko-rim. tradicije, jer su se djela klas. autora oduvijek pamtila i identificirala po autorovu imenu. U zemljama ist. kultura do XIX. st. autorovo ime rijetko dolazi na knjigama i rukopisima, a djela se identificiraju prema naslovu.

autorstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4772>.