struka(e):

permanentno obrazovanje, izvanškolsko obrazovanje koje u pravilu slijedi nakon redovitog obrazovanja radi stjecanja dodatnih kompetencija potrebnih zbog tehničko-tehnoloških ili organizacijskih promjena na radnim mjestima. Naziva se još cjeloživotnim obrazovanjem (učenjem), povratnim obrazovanjem, a često i obrazovanjem odraslih. Koncept učenja tijekom cijeloga radnog vijeka u suvremenom se društvu nametnuo upravo zbog stalnoga tehnol. razvitka zbog kojeg znanje stečeno redovitim obrazovanjem brzo zastarijeva te se mora nadopunjavati ili nadomještati novim. Permanentno obrazovanje može biti organizirano kao dopuna diplomi, kao obrazovanje »druge ili treće šanse« (za one koji se nisu imali priliku školovati, one koji su napustili školovanje i dr.), kao usavršavanje vještina, usavršavanje na poslu ili u vezi s poslom i sl. Najčešće ga organiziraju posebne ustanove, npr. pučka učilišta, zatim radne organizacije, nevladine organizacije i udruge, sindikalne i profesionalne organizacije, ali i privatne mreže, muzeji i knjižnice, formalne obrazovne ustanove i decentralizirane javne službe koje pružaju neformalno obrazovanje. U permanentnom obrazovanju češće se koriste posredni komunikacijski mediji (npr. on-line obrazovanje), tako da korisnici obrazovnih usluga ne moraju napuštati radna mjesta.

Citiranje:

permanentno obrazovanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/permanentno-obrazovanje>.