autonomija

autonomija (grč. αὐτονομία).

1. U sociologiji i politologiji, pravo na neovisnost, slobodu i samoregulaciju. Može se odnositi na pojedinca u državi, institucije ili podsustave u društvu ili političkoj zajednici, pravni status određenog teritorija s obzirom na središnju državnu vlast ili neke društvene skupine (etničke, vjerske, kulturne, ekonomske). Društveno su najvažniji i najčešći oblici autonomije personalni, funkcionalni i teritorijalni. Personalna autonomija pojedinca s obzirom na državnu vlast središnji je pojam liberalizma i označava stupanj i područje slobode pojedinca u državi. U okviru svoje autonomije, tj. slobode od države, pojedinac može samostalno, bez ikakva pritiska i upletanja izvana, donositi odluke i opredjeljivati se. Katkad se ta vrsta autonomije označava i pojmom negativne slobode (N. Bobbio, I. Berlin). Funkcionalna autonomija odnosi se na društvene skupine, institucije i organizacije koje, u suvremenim društvima, djeluju kao društveni podsustavi (sveučilišta, sindikati, tvrtke, crkve, mediji, političke stranke, udruge civilnog društva). U svojem djelovanju oni imaju različite stupnjeve autonomije – neovisnosti s obzirom na državnu vlast. Tipovi vladavine procjenjuju se po tome koji stupanj autonomije osiguravaju tim podsustavima. Teritorijalna autonomija javlja se kao protuteža središnjoj državnoj vlasti, gdje određeni teritorij, zbog svoje posebnosti (cjelovito etničko, povijesno ili geografsko područje), ima pravo na samoupravu i samoregulaciju, uključujući donošenje obvezujućih pravnih propisa. Kulturna autonomija označava samostalnost neke skupine ljudi u čuvanju i razvijanju značajki koje čine njihov zajednički kulturno–povijesni identitet i individualitet (jezik, običaje).

2. U pravnom smislu, autonomija znači pravo donošenja obvezatnih, općih pravnih pravila u određenom i užem krugu od države, bilo za pripadnike nekoga kruga (funkcionalne i staleške skupine i njihove institucije) ili za određeno područje (općine i druge teritorijalne jedinice). Takva autonomija dodjeljuje se ustavom ili državnim zakonom; posebno značenje autonomija ima u složenim državama, gdje je ustavom zakonodavstvo podijeljeno između cjeline i dijelova. Sve vrste autonomije mogu postojati u različitim stupnjevima, prema kojima se određuje i stupanj slobode u nekom društvu.

autonomija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4755>.