Pavlinović, Mihovil (Mihovio, Mijo), hrvatski političar i književnik (Podgora, 28. I. 1831 – Podgora, 18. V. 1887). Jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatskog narodnog preporoda i Narodne stranke u Dalmaciji. Pohađao je bogosloviju u Zadru i franjevačku bogosloviju u Makarskoj, koju je završio 1854. Iste je godine bio zaređen pa je započeo služiti kao župnik u Drašnicama kraj Makarske, a od 1855. do 1870., kada se posvetio isključivo političkom i književnom radu, bio je župnik u Podgori. Kao zastupnik u Dalmatinskom saboru (1861), u doba prevage Autonomaške stranke u Dalmaciji, održao je prvi govor na hrvatskom jeziku. God. 1862. bio je jedan od pokretača i glavni suradnika glasila Narodne stranke Il Nazionale, periodico politico e letterario (s prilogom Narodni list), u kojem je objavljivao članke namijenjene najširim slojevima dalmatinskog puka radi buđenja njegove nacionalne svijesti. God. 1865. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskome saboru, a od 1873. bio je zastupnik u Carevinskome vijeću. Njegova dugogodišnja borba za položaj hrvatskog jezika rezultirala je prihvaćanjem njegova prijedloga da se hrvatski jezik uvede kao službeni u sve dalmatinske državne urede (1883). Zauzimao se za hrvatsku samostalnost, cjelovitost i ustavnost u okviru južnoslavenske zajednice te za preuređenje Austro-Ugarske Monarhije na federalističkom načelu. Osim političke, zapažena je i njegova prosvjetiteljska djelatnost i nastojanje oko otvaranja narodnih čitaonica. Svojim prilozima surađivao je i u glasilima i časopisima Glasnik dalmatinski, Iskra, La Dalmazia cattolica, Narodni koledar, Pozor, Vienac, Zatočnik i Obzor. U književnom radu slijedio je svoje temeljne političke zamisli pa su sva njegova književno-publicistička djela (članci, govori, pjesme, putopisi, sakupljanje narodnih pjesama, zagonetki i poslovica) bila podređena nacionalnom osvješćivanju dalmatinskog puka (Ognjišar, 1864; Kotari i župnikovanje, 1867; Pjesme i besjede god. 1860–72., 1873; Razgovori, 1876; Pučki spisi, 1876; Narodna pjesmarica, 1879; Puti (god. 1867–75), 1888). Matici hrvatskoj predao je 211 istarskih i primorskih poslovica, a 4000 do 5000 riječi JAZU za njezin Rječnik. Ostala djela: Različiti spisi (1875), Misao hrvatska i misao srbska u Dalmaciji od godine 1848. do godine 1882. (1882), Hrvatski razmišljaji (1884).
