Paraná (španj. izgovor [parana'], braz. [parɐna']) (na jeziku Guaraní Indijanaca: Otac voda), po duljini druga rijeka Južne Amerike (iza Amazone); duga je 3998 km; porječje obuhvaća 2,8 mil. km². Nastaje spajanjem izvorišnih krakova rijekâ Rio Grande i Paranaíba. Teče Brazilom i Argentinom, a srednjim dijelom toka čini granicu između Paragvaja i Argentine; do utoka rijeke Paraguay (2800 km od izvorišta) naziva se Alto Paraná. Glavni pritoci: Tietê, Paranapanema, Iguaçu, Paraguay, Salado. Za gornji tok karakteristični su brzaci i vodopadi (Iguaçu, 82 m; Sete Quados, 40 m). Na granici Brazila i Paragvaja nalazi se golema hidroelektrana Itaipú (12 600 MW), građena 1975–91. U zaljev La Plata (Atlantski ocean) Paraná se ulijeva 18 do 64 km širokom deltom. Plovna je od ušća do Porto Mendesa i od Porto Guaíre do Jupiáe (ukupno 2699 km); za velike prekooceanske brodove 402 km od ušća. Glavne luke: Rosario, Paraná, Santa Fe (na Saladu), Asunción (na Paraguayu). Od Europljana prvi ju je istražio S. Cabot 1526.
