Parać, Vjekoslav, hrvatski slikar (Solin, 2. II. 1904 – Zagreb, 4. VIII. 1986). Završio Akademiju likovnih umjetnosti 1926. u Zagrebu (Lj. Babić), usavršavao se 1929–31. u Parizu (A. Lhote), učio fresko-slikarstvo na Akademiji u Rimu 1935. Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji (1950–72); član JAZU (danas HAZU) od 1973. Isprva je slikao pod utjecajem impresionista (Kavana La Coupole, 1931), potom je sigurnim crtežom, blagom stilizacijom i zagasitom skalom boja, većinom u ulju, radio mrtve prirode, dalmatinske krajolike i motive iz života dalmatinskih težaka (Cipal na tanjuru, 1932; Mljekarice, 1934). Sklonost prema monumentalnosti i epskomu komponiranju zamjetna je na freskama s biblijskom tematikom u crkvama u Klisu i Solinu te na slikama i crtežima koji prikazuju hrvatsku pomorsku povijest. Izrađivao je grafiku i nacrte za scenografiju. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1975).
