struka(e):

paneuropeizam (pan- + europeizam, prema Europa), težnja za stvaranjem zajednice europskih država, ideja o europskoj federaciji; projekti, planovi, pokreti usmjereni prema tomu cilju. Zametci ideje Paneurope postojali su već u temeljima Rimskoga Carstva Karla Velikoga (oko 800. god.), koje je bilo zamišljeno kao politička protuteža Bizantskomu Carstvu na Istoku. I u križarskim ratovima trebala je Europa biti jedna zajednica protiv islama. Za zajedničko istupanje protiv Turaka zauzimao se talijanski humanist E. S. Piccolomini (papa Pio II.). Tako je nastao i plan o stvaranju konfederacije kršćanskih država češkog kralja Jurja Podjebradskoga i projekt vojvode Sullyja, ministra francuskog kralja Henrika IV., poznat pod nazivom Veliki plan (Le Grand Dessein). Istu je misao izložio Abbé de Saint-Pierre u svojem glasovitom spisu Projekt za uspostavu trajnoga mira u Europi (Projet pour rendre la paix perpétuelle en Europe, 1713). Napoleon je u svojim memoarima, koje je diktirao E. de Las Casesu, kao krajnji cilj vidio stvaranje jedne europske zajednice s europskim zakonikom i sudom. God. 1814. francuski filozof Saint-Simon i povjesničar A. Thierry objavili su plan stvaranja federalne europske vlade u spisu O preustroju europskoga društva (De la réorganisation de la société européenne). Za savez slobodnih eur. naroda zauzimao se G. Mazzini, koji je 1834. organizirao u Švicarskoj tajno međunarodno društvo nazvano Mlada Europa. Plan za organizaciju Sjedinjenih država Europe izradio je 1848. talijanski republikanac C. Cattaneo. Osnivanje europskog senata zatražio je V. Hugo na Kongresu mira u Parizu 1849. Zamisao europske federacije podupirali su J.-J. Rousseau, Ch. L. de Montesquieu, G. W. Leibniz, I. Kant, P. J. Proudhon, L. Blanc, J. Michelet i dr. God. 1929. francuski političar A. Briand iznio je pred Ligu naroda plan o stvaranju neke vrste europske federacije, a objavio je 1930. i Memorandum u tom smislu. Radi proučavanja Briandova plana Liga naroda osnovala je 1931. posebno povjerenstvo; dalje od toga nije se došlo.

Nakon II. svjetskog rata W. Churchill ponovno je 1946. pokrenuo pitanje stvaranja jedne europske zajednice. U Zapadnoj Europi pojavilo se nekoliko pokreta, odnosno organizacija, među kojima se razlikuju dvije osnovne orijentacije – unionistička, koja ide za slobodnijom, više savjetodavnom suradnjom europskih država, i federalistička, koja želi stvoriti savez zapadnoeuropskih država. U 1950-ima u Zapadnoj Europi paneuropsku ideju zastupali su United Europe Movement, Union Europäischer Föderalisten, Nouvelles Équipes Internationales, Sozialistische Bewegung für die Vereinigte Staaten von Europa, organizacija mladeži Mouvement Européen i dr. Većina ih se 1947. udružila u Internacionalni komitet, koji je 1948. na kongresu u Hagu potaknuo osnivanje Vijeća Europe. Jedna je od glavnih organizacijâ paneuropskih pokreta Europski pokret, osnovan 1948., sa sjedištem u Bruxellesu (predsjednici P. H. Spaak, Robert Schuman, Maurice Faure). God. 1956. J. Monnet osnovao je Akcijski komitet za stvaranje Sjedinjenih država Europe, koji je promicao tzv. maloeuropsku integraciju šest država (Belgija, SR Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska) udruženih 1951. u Europsku zajednicu za ugljen i čelik. Program paneuropeizma nastavljen je evolucijom zajednice u Europsku uniju (1992) te njezinim širenjem u XXI. st. na države srednje i istočne Europe.

Citiranje:

paneuropeizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/paneuropeizam>.