Pandurović, Sima, srpski književnik (Beograd, 14. IV. 1883 – Beograd, 27. VIII. 1960). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1906). Pokrenuo i uređivao časopise Pokret, Književna nedelja, Misao, Rad. Radio kao gimnazijski profesor u Valjevu i Beogradu. Kao pjesnik pripadao naraštaju srpskih modernista. Zbirke Posmrtne počasti (1908), Dani i noći (1912), Stihovi (1921), Dvorana mladosti (1955) otkrivaju pjesnički svijet na granici između sna i jave te pesimističku filozofiju života. Pisao je i domoljubne pjesme. S područja književne kritike i estetike objavio je Oglede iz estetike (1920) i Razgovore o književnosti (1927) te studiju Bogdan Popović (1931). Sa Živojinom Simićem prevodio je W. Shakespearea, Molièrea, V. Hugoa, P. Corneillea, E. Rostanda.