Palmer [pα:'mə], Vance, australski književnik (Bundaberg, Queensland, 28. VIII. 1885 – Melbourne, 15. VII. 1959). Sa šesnaest godina napustio je školu, radio različite poslove, potom više godina živio u Engleskoj te putovao Europom. Njegova supruga Nettie (rođ. Higgins), kojom se oženio u Londonu 1914., postala je istaknutom australskom književnom kritičarkom. Nakon povratka u Australiju tijekom I. svjetskog rata, posvetio se izgradnji australskog kulturnog identiteta i oblikovanju nacionalne književne tradicije. Vjerovao je da književnost, kao trajan izraz »Australije duha«, artikulira posebnost australskog identiteta i pomaže buđenju nacionalne svijesti. Pisao je pripovijetke, romane, pjesme, drame, eseje, studije, književne kritike i monografije. Njegov pripovjedni stil odlikuje nepretencioznost i suzdržanost, često i ironija, te usmjerenost na psihološki realizam. U pjesništvu je upotrebljavao jednostavne forme. Radnja većine njegovih drama smještena je u unutrašnjost australskog kontinenta, prostor koji je bio važan za nacionalno osviještenu australsku književnu imaginaciju s kraja XIX. st., o čem je pisao u svojoj utjecajnoj studiji Legenda devedesetih (The Legend of the Nineties, 1954). Značajnija djela: zbirka pjesama Prethodnici (The Forerunners, 1915), zbirke pripovijedaka Svijet muškaraca (The World of Men, 1915), Neka ptice lete (Let the Birds Fly, 1955) te Ptica duginih boja i druge priče (The Rainbow-Bird and Other Stories, 1957), drame Crni konj (The Black Horse, 1924) i Pozdravi sutra (Hail Tomorrow, 1947), roman Putovanje (The Passage, 1930) i dr. Pomogao je (1922–26) u uspostavljanju kazališne družine Pioneer Players u Melbourneu, koja se specijalizirala za australsku dramu; s Margaret Sutherland sastavio je zbirku Stare balade iz australske divljine (Old Australian Bush Ballads, 1951).
