godišnje oscilacije, u geofizici, promjene različitih parametara koji opisuju stanje atmosfere, mora i kopna u razdoblju od godine dana. Zbog gibanja Zemlje oko Sunca jedinična horizontalna površina na pojedinoj hemisferi prima najviše sunčane energije početkom ljeta, a najmanje početkom zime. U moru primljena toplina prodire u duboke slojeve turbulentnim miješanjem i konvekcijom, dok na kopnu toplinu apsorbira samo tanki površinski sloj. Zbog toga, kao i zbog različitih specifičnih toplinskih kapaciteta vode i tla, morska se površina sporije zagrijava od kopnene, a sporije se i hladi, pa joj temperatura ne raste tako visoko i ne pada tako nisko kao temperatura kopnene površine. S tim su povezane godišnje promjene tlaka zraka, koji je niži ondje gdje je toplije, a viši nad susjednom hladnom podlogom. Promjena polja tlaka zraka i posljedično sustava vjetrova uzrokuje promjenu količine oborina. Najveća godišnja kolebanja temperature i tlaka zraka javljaju se u unutrašnjosti Azije, a s tim je povezan zimski monsun, koji je usmjeren od kontinenta prema oceanu. Vrlo velike promjene vlažnosti, naoblake i količine oborina pojavljuju se na jugu Azije s nastupom ljetnoga monsuna, zbog strujanja vlažnoga zraka s oceana prema kontinentu. Zagrijavanje mora u toplom dijelu godine dovodi do ekspanzije vodenoga stupca, hlađenje tijekom hladnoga dijela godine do njegove kontrakcije, a to se očituje u promjenama vodostaja. Opterećenje kopna snježnim pokrivačem pak uzrokuje spuštanje Zemljine kore, a rasterećenje njezino uzdizanje.
