Onofri, Arturo

Onofri [onɔ:'fri], Arturo, talijanski pjesnik (Rim, 15. IX. 1885Rim, 25. XII. 1928). Djelovao i kao zapažen teoretičar i kritičar pjesništva. Osnovao časopis za poeziju Lirica (1912–13) i surađivao u mnogobrojnim drugim književnim publikacijama. Početne zbirke odlikuje individualna interpretacija simbolizma (Pjesme – Liriche, 1907) te spoj lirskoga i proznoga izričaja (Mali orkestri – Orchestrine, 1917; Arioso, 1921). U kasnijem stvaralačkom razdoblju, koje kritika smatra zaokruženijim, uočljiva je filozofsko-religiozna zaokupljenost u duhu ezoterije i teozofije: Zemaljskost sunca (Terrestrità del sole, 1927) i Zvukovi Graala (Suoni del Graal, 1932). Vlastiti programatski prijelaz opisao je u tekstu Nova renesansa kao umjetnost o ja (Nuovo rinascimento come arte dell’io, 1925).

Onofri, Arturo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45170>.