struka(e): |
ilustracija
OMAN, položajna karta
ilustracija
OMAN, grb
ilustracija
OMAN, zastava
ilustracija
OMAN, hotel u Masqatu
ilustracija
OMAN, Masqat
ilustracija
OMAN, obala poluotoka Musandam
ilustracija
OMAN, pustinjski krajolik uz cestu
ilustracija
OMAN, suvremena Velika džamija u Masqatu

Oman (Saltanat ‘Umān), država (sultanat) u jugoistočnome dijelu Arapskoga poluotoka s eksklavom na krajnjem dijelu poluotoka Musandam u prolazu Hormuz; smješten je između Ujedinjenih Arapskih Emirata (duljina granice 410 km) na sjeverozapadu, Saudijske Arabije (676 km) i Jemena (288 km) na jugozapadu te Omanskoga zaljeva na sjeveru i Arapskoga mora na istoku i jugu. Od 1967. sultanatu pripadaju otoci Khurya Murya (Halaniyat); obuhvaća 309 500 km².

Prirodna obilježja

Oman zauzima 200 do 500 m visoku zaravan, koja se na sjeveru strmo spušta u obalnu nizinu Al-Batina, a prema unutrašnjosti prelazi u pustinju Rub‘ al-Khali (Al-Rūb‘ al-ālī). U sjevernome dijelu gorje Jabal Akhdar uspinje se do 3018 m visine. Klima je uglavnom pustinjska; u obalnom području prosječna je mjesečna temperatura zimi (siječanj) 23 °C, a ljeti (srpanj) 34 °C; maksimalna je temperatura zimi do 30 °C, a ljeti do 47 °C. Godišnja količina oborina iznosi 100 mm, a u planinskim krajevima oko 500 mm. Trajnih površinskih vodenih tokova nema. Najveći dio Omana zauzimaju stepe, polupustinje i pustinje.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2010. Oman ima 2 733 479 st. ili 8,8 st./km². Najgušće su naseljene oaze i obalna nizina Al-Batina; od ukupnoga stanovništva oko 15% su nomadi, koji pretežno žive u unutrašnjosti. Omanci čine 76,1% st., a useljenici 23,9%. Stanovnici su Arapi (55,3%, od čega 48,1% starosjedioci), zatim Indijci i Pakistanci (31,7%; Beludži 15,0%, Bengalci 4,4%, Tamili 2,5% i dr. 9,8%), Iranci (2,8%), Crnci sa Zanzibara (Tanzanija) 2,5% i dr. 7,7% (2000). Po vjeri su muslimani (89,0%), hinduisti (5,0%), kršćani (5,0%), i dr. (1,0%). Porast je stanovništva 2,4% (2007–12) i nešto je viši od prirodnoga priraštaja stanovništva (2,04%, ili 20,4‰, 2010). Natalitet je 23,9‰ (svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet 3,5‰ (svjetski prosjek 8,2‰), a mortalitet dojenčadi 16,0‰ (2010). U dobi do 14 godina je 27,8% st., u dobi od 15 do 59 godina 68,1% st., a u dobi od 60 i više godina 4,1% st. (2010). Očekivano je trajanje života iznosi 72,2 godine za muškarce, odnosno 75,9 godina za žene (2010). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 7,9% aktivnoga stanovništva, u industriji, rudarstvu, proizvodnome zanatstvu i građevinarstvu 26,8%, a u uslužnim djelatnostima 65,3% (2003). Sveučilište je u Masqatu (osnovano 1986); službeni je jezik arapski. Glavni je grad Masqat (27 216 st., šire gradsko područje 775 878 st., 2010); veća su naselja (2010): As-Seeb (302 992 st.), Bawšar (Bausher; 192 235 st.), Salala (172 570 st.), Matrah (150 124 st.), Sohar (Suhar; 140 006 st.), Ibri (116 416 st.), Al-Suwayq (111 711 st.) i dr.; u gradovima živi 73,4% st. (2011).

Gospodarstvo

Zahvaljujući ponajprije proizvodnji nafte i prirodnoga plina te njihovu izvozu, Oman je u skupini bogatijih azijskih zemalja. Godine 2018. dnevna proizvodnja nafte iznosila je 971 000 barela (najveća je bila 2016. s nešto više od 1 milijun barela), dok je godišnja proizvodnja plina iznosila 36 milijarda kubnih metara (potkraj 2018. zalihe nafte procjenjuju se na 1% od ukupnih u svijetu, a zalihe prirodnoga plina na približno 0,9%). Vrijednost BDP-a od 70,5 milijarda USD (2017) uvećana je na 79,2 milijarde USD (2018); BDP po stanovniku iznosio je oko 16 415 USD (2018). U sastavu BDP-a 2017. vodeći je uslužni sektor (51,8%), a slijede industrijski (46,4%) i poljoprivredni (1,8%). U industrijskom se sektoru osim nafte i plina proizvodi bakar, cement i građevni materijali, čelik, tekstil, kemikalije i dr. U poljoprivrednoj su ponudi datulje, banane, razno povrće, limeta, riba i riblje prerađevine; uzgajaju se deve i goveda. Vrijednost izvoza 2017. bila je 103,3 milijarde USD, a uvoza 24,1 milijardu USD. Većinu izvoza čine nafta, plin, metali, tekstil i riba, dok u uvozu prednjače strojevi i oprema, vozila, tehnička roba, hrana i dr. Prema udjelu u izvozu (2017) vodeći su partneri Kina (43,7%), Ujedinjeni Arapski Emirati (11%), Južna Koreja (7,9%) i Saudijska Arabija (4,2%); najviše uvozi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (35,5%), SAD-a (27,8%) i Brazila (4%). Veličina je javnoga duga 46,9% BDP-a (2017).

Promet

Cestovna je mreža duga 58 554 km (48% asfaltirano, 2011). Međunarodna je zračna luka Seeb (Masqat). Uz Matrah s lukom Mina Qabus, značajne su također luke Masqat i Mina al-Fahal.

Novac

Novčana je jedinica omanski rial (RO; XOF); 1 omanski rial = 1000 baizasa.

Povijest

Područje jugoistočne Arabije bilo je već u I. st. poznato Grcima i Rimljanima. Arapi su u tim krajevima imali autonomiju u sklopu države arapskog kalifa već od 630. Između sunitskih Arapa, podanika sultana iz Muskata, te šijitskih Arapa, podanika imama iz Omana, postojala je stalna vjerska i politička nesnošljivost. Njihove su ih međusobne borbe za prevlast u jugoistočnoj Arabiji oslabile pa su i Muskat i Oman potpali pod portugalsku kolonijalnu upravu (1507–1649). U nastavku sukoba sunita i šijita sultan Muskata Ibn Ahmad iz dinastije Saidita stekao je konačno prevlast nad omanskim imamima, te je 1793. imamat podvrgnuo svojemu sultanatu. Godine 1798. britanska Istočnoindijska kompanija stekla je niz povlastica i pravo da ima svojega rezidenta u Muskatu. Ugovorom iz 1891. i Muskat i Oman postali su britanski protektorat. Godine 1913. imam Omana oslobodio se muskatsko-britanskog utjecaja i proglasio neovisnost imamata. Neovisnost je priznao muskatsko-omanskim ugovorom u El-Sibu muskatski sultan Said Tejmur bin Fejsal 1920.

Britanska prevlast održala se i nakon II. svjetskog rata; do 1959. Oman je imao ograničenu samostalnost, a potom je bio pod vlašću Saida bin Tejmura (Sa‘īd bin Taymūr), sultana Muskata (na vlasti 1932–70). Godine 1958. omansko prekomorsko područje Gvadar (u Beludžistanu) pripojeno je Pakistanu. Tijekom 1950-ih izbijali su povremeni plemenski sukobi, a sredinom 1960-ih u regiji Zufar (Ẓufār) započela je separatistička pobuna, podržavana iz Južnoga Jemena (mirovni sporazum postignut je 1975). Godine 1970. na vlast je došao sultan Kabus bin Said, a neovisnost je ostvarena 1971 (Muskat-Oman preimenovan je u Oman). Britansku vojnu prisutnost, okončanu potkraj 1970-ih, zamijenila je američka (od početka 1980-ih). Nakon revolucije u Iranu (1979), Oman je 1981. uspostavio sigurnosnu i gospodarsku suradnju sa Saudijskom Arabijom i drugim regionalnim arapskim zemljama. Godine 1994–95. dolazilo je do povremenih proturežimskih prosvjeda. Sporna granična pitanja riješena su sa Saudijskom Arabijom (1991), Jemenom (1992) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (2003). Početkom 2000-ih Oman je ostao strateški važan saveznik SAD-a. U povremenim prosvjedima 2011. i 2012. zahtijevane su društvene reforme. Sultan Kabus bin Said umro je u siječnju 2020., a naslijedio ga je njegov rođak Hejsam bin Tarik Al Said (Hayṯam bin Ṭāriq Āl Sa‘īd), koji je od sredine 1980-ih bio na visokim položajima u ministarstvu vanjskih poslova (od 2002. bio je ministar kulture).

Politički sustav

Prema Temeljnomu zakonu iz 1996., koji se smatra ustavom, Oman je nasljedna monarhija (sultanat) po muškoj liniji potomstva dinastije Saidita. Državni poglavar, sultan, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, donosi zakone, potpisuje međunarodne ugovore, imenuje Ministarsko vijeće (vladu), koje je za svoj rad odgovorno isključivo sultanu. Državno vijeće (Maǧlis ad-dawla) i Savjetodavno vijeće (Maǧlis aš-Šura) čine dvodomni parlament – Savjet Omana (Maǧlis ‘Umān), članove kojega imenuje sultan, a imaju samo savjetodavnu ulogu. Sudbenu vlast obnašaju islamski vjerski sudovi (na području obiteljskoga i nasljednoga prava) i svjetovni, državni sudovi (na području trgovačkoga, kaznenoga i upravnoga prava). Administrativno Oman je podijeljen na 5 regija (minṭaqa) i 3 okruga (muḥāfaẓa), upravitelje kojih postavlja sultan. Nacionalni praznik: 18. studenoga (1940), rođendan sultana Kabusa.

Citiranje:

Oman. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/45101>.