atonalnost

atonalnost (a₁- + ton).

1. U lingvistici, primjenjuje se na riječi koje nemaju tonskoga (visinskoga) naglaska. Takve se onda riječi nazivaju naslonjenice (enklitike), jer se naslanjaju na tonalne riječi iza sebe, i prislonjenice (proklitike), jer se prislanjaju na tonalne riječi ispred sebe. Naslonjenice se još nazivaju zanaglasnice, a prislonjenice prednaglasnice. Usp. (naslonjenicu, zanaglasnicu): nema ga > nêmāga i (prislonjenicu, prednaglasnicu): pred kućom > prètkućōm.

2. U glazbi → atonalitet