Okara (engl. izgovor [əukα:'rə]), Gabriel (pravo ime Imomotimi Gbaingbain), nigerijski književnik (Bumodi, 24. IV. 1921 – Yenagoa, 25. III. 2019). Nakon II. svjetskoga rata radio kao novinar. Počeo objavljivati (1957) pjesme u časopisu Black Orpheus. Nastojao je umjetnički izraziti afričku misao, vjerovanja, maštu i predaju, te razočaranje ponašanjem društva u novostečenoj slobodi mlade nacije. U alegorijskome romanu Glas (The Voice, 1964) ostvario je osobit lingvistički eksperiment prenoseći slikovite pojmove i sintaksu materinskoga jezika ijo (ijaw) u engleski jezik. Svoju je temeljnu spisateljsku zaokupljenost izrazio u zapaženoj zbirci pjesama Ribarevo zazivanje (The Fisherman’s Invocation, 1978) mišlju o sudbini razapetoj »između afričkih bubnjeva i europskoga koncerta«.