struka(e):

običaji, tradicijom ustaljeni obrasci ponašanja s normativnim, ceremonijalnim i simboličkim značajkama, svojstveni određenoj društvenoj zajednici. Termin običaj obuhvaća reguliranu društvenu praksu te prihvaćena pravila ponašanja koja se reguliraju neformalno i koja razlikuju jednu društvenu grupu od druge. U sociologiji M. Webera običaji se ubrajaju u »pravilnosti u društvenom djelovanju«. Najčešće se odvijaju u društvenim grupama kao što su obitelj, lokalna zajednica, crkva, profesionalne udruge i sl., u prigodama koje se ponavljaju u pravilnim razmacima. Običaji su one izvorne zasade na temelju kojih se izdvajaju i individualne značajke normativnih sustava nekoga društva (pravo, moral, religija). Kao nepisana pravila ponašanja, običaji se razlikuju od pravnih normi spontanošću formiranja te sadržajem i oblikom sankcija koje određena sredina primjenjuje prema prekršiteljima (→ norma). Raspon sankcija može se kretati od običnoga podsmijeha do fizičkog nasilja, pa i likvidacije pojedinca (npr. linč, krvna osveta), no obilježje je tih sankcija da su neformalne, katkad i u sukobu s legalnim društvenim normama. Običaji se mogu pojaviti kao regulativ i onih društvenih odnosa koji bi se po svojem sadržaju mogli pravno regulirati i propisima. Tako se običaji javljaju kao izvor prava. (→ običaji, narodni; običajno pravo)

Citiranje:

običaji. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/obicaji>.