struka(e):

novohegelizam (novo- + hegelizam) (neoidealizam), filozofska struja i obrazovni pokret koji je potkraj XIX. i na poč. XX. st. nastao u Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj i Engleskoj, a kojemu je temeljna značajka oživljavanje misaone tradicije njem. idealizma na temelju kritičkoga prihvaćanja Hegelove filozofije. U Njemačkoj se novohegelizam javlja kao reakcija na lijevohegelovce, bezgranično povjerenje u um znanstveno-tehničke civilizacije i relativizirajući historizam, zbog čega se zanimanje ponovno usredotočuje na idealističko bogatstvo spekulativnoga mišljenja, najprije u obliku »neofichteizma« (E. von Hartmann), a potom i samoga novohegelizma (K. Fischer, W. Dilthey, Hermann Nohl, G. Lasson, H. Glockner, Theodor Haering, H. Freyer, F. Rosenzweig, R. Kroner, T. Litt i dr.). U Nizozemskoj se novohegelizam razvija najprije na filozofiji E. von Hartmanna (G. J. P. J. Bolland i njegovi učenici: Ester van Nunes, Jan Hessing i dr.), pri čem se poglavito nastoji obnoviti Hegelov filozofijski sustav, ali i ukinuti prirodne znanosti u spekulativnoj filozofiji prirode. U Italiji, gdje je već postojala starija napuljska škola hegelovaca (Augusto Vera, Bertrando Spaventa, Pasquale D’Ercole), obnova Hegelova sustava usredotočuje se na analizu cjelokupne zbiljnosti kao povijesno-dijalektičkoga procesa života duha (B. Croce i G. Gentile), čime se ujedno nastoji prevladati njegov »panlogizam«. U Francuskoj se novohegelizam razvija poglavito iz neokantovstva C. Renouviera, koji se, premda odbacuje Hegelovu filozofiju, upravo koristi njegovom dijalektičkom metodom u izgradnji svojega nauka o kategorijama, što je omogućilo daljnje razvijanje Hegelovih misaonih modela i dijalektičkoga načina mišljenja (L. Brunschvicg, J. Hyppolite, A. Kojève i dr.). U Engleskoj se novohegelizam isprva javlja kao reakcija na tradicionalni empirizam i individualizam, kao kod J. H. Stirlinga, J. E. McTagarta; kod F. H. Bradleya hegelijanska fenomenologija reducira se na uži logički koncept. Od američkih novohegelovaca najistaknutiji je J. Royce, koji Hegelov apsolutni duh shvaća kao svijest.

Citiranje:

novohegelizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/novohegelizam>.