Nova Scotia

Nova Scotia [nọu'və skọu'šə], kanadska pokrajina u primorju Atlantskog oceana; 55 284 km², 921 727 st. (2011). Sastoji se od kopnenoga dijela i otoka Cape Breton, između kojih je morski prolaz Canso. Od rudnoga blaga na prvom je mjestu ugljen, potom sedra, sol, barit, bakar, olovo i cink. Poljodjelstvo je slabije razvijeno; najveća se pozornost posvećuje voćarstvu (jabuka). Mliječno stočarstvo. Ribarstvo. Glavni i najveći grad Halifax (297 943 st., 2011) vodeće je lučko i industrijsko središte pokrajine. Metalurgija, brodogradnja, preradba nafte, prehrambena i drvna industrija. – Obalu današnje Nove Scotije vjerojatno su prvi istraživali pomorci G. Caboto (1497–98), Gaspar Corte-Real (1500–02) i G. da Verrazano (1524). Prvo stalno naselje, Port Royal, osnovali su 1605. Francuzi Pierre du Gua, sieur de Monts i S. de Champlain. To je najstarije naselje Europljana na području sjeverno od Floride. Cijelu koloniju (današnji Nova Scotia i New Brunswick) Francuzi su nazvali Acadia. God. 1621. engleski kralj Jakov I. poklonio ju je Williamu Alexanderu, a on ju je prozvao Nova Scotia. Time je započelo drugo razdoblje francusko-engl. borbi za prevlast, u kojem je Nova Scotia osamnaest puta prelazila iz jednih u druge ruke. Mirom u Bredi 1667. Acadia je vraćena Francuzima, u čijem je posjedu ostala do mira u Utrechtu 1713., kada je pripala Britancima. Port Royal (Annapolis Royal) postao je sjedištem britanskoga guvernera. U francuskom posjedu ostao je i dalje otok Cape Breton, na kojem su Francuzi, nakon 1713., sagradili jaku utvrdu Louisbourg. Kako bi učvrstili vlast, Britanci su 1749. u Novu Scotiju uputili svojega guvernera Edwarda Cornwallisa. On je osnovao novu prijestolnicu Halifax (1749) te stvorio uvjete za doseljavanje protestanata (farmeri njemačkoga, nizozemskoga, francuskoga i švicarskoga podrijetla uglavnom iz doline Rajne). Pošto je 6000 Francuza odbilo položiti prisegu vjernosti britanskoj kruni, britanska ih je uprava 1755. deportirala u različite britanske kolonije u Sjevernoj Americi (to je tema glasovite Longfellowljeve poeme Evangeline). God. 1758. predao se Louisbourg, a 1759. i Québec, pa je 1760. cijela Nova Francuska konačno prešla u posjed Velike Britanije. Tijekom Američkoga rata za neovisnost (1775–83) Nova Scotia ostala je lojalna Britaniji, pa je nakon rata 21 000 Britaniji odanih pristaša (tzv. lojalisti) iz Sjedinjenih Američkih Država izbjegla u Novu Scotiju. Od New Brunswicka odvojena je 1784., kada je uspostavljena kao zasebna kolonija Nova Scotia. Polovicom XIX. st. napreduje gospodarski, osobito u brodogradnji i pomorskoj trgovini. Nakon Američkoga građanskog rata (1861–65) britanski Parlament donio je 1867. Zakon o Britanskoj Sjevernoj Americi kojim je ustanovljen Dominion Kanada, a Nova Scotia postala je jedna od njegovih četiriju provincija (zajedno s New Brunswickom, Ontariom i Québecom).

Nova Scotia. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44242>.