Novaković, Darko

Novaković, Darko, hrvatski klasični filolog i prevoditelj (Zagreb, 14. I. 1953). Diplomirao (1975) te doktorirao (1981) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1990. redoviti profesor, a od 1992. predstojnik Katedre za latinski jezik i rimsku književnost. Redoviti član HAZU od 2008. Bavi se antičkom književnom teorijom, retorikom, učenjima o stilu, antičkim romanom (osobito grčkim), groteskom i dr. Uz više dvojezičnih izdanja grčkih i rimskih autora (romani Ksenofonta Efeškoga i Haritona, anonimni Lukije ili magarac, Senekina Apokolokintoza, Plautovi Trgovac i Perzijanac) objavio pedesetak znanstvenih te šezdesetak stručnih radova. Iz područja hrvatskog latinizma upozorio na zagubljene rukopise Filipa Zadranina, Jurja Šižgorića, Jerolima Bartučevića, Benedikta Kotruljevića i dr. Otkrio Marulićev Životopis sv. Jeronima (Vita diui Hieronymi), a u Glasgowu kodeks s nepoznatim Marulićevim latinskim pjesmama te priredio njihova prva izdanja. Koautor je djela S visina sve: Antun Vrančić (s V. Vratovićem, 1979), Marko Marulić – Hrvatski latinisti (s M. Tomasovićem, 1994); urednik Leksikona hrvatskih pisaca (uz K. Nemeca i D. Fališevac, 2000), Hrvatske književne baštine (uz D. Fališevac i J. Lisca, I–III, 2002–04) i dr.

Novaković, Darko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44232>.