Nielsen [ni'lsən], Asta, dansko-njemačka glumica (Kopenhagen, 11. IX. 1883 – Kopenhagen, 15. V. 1972). Polazila dječju glumačku školu Kraljevskoga kazališta u Kopenhagenu, s 12 god. zboristica u operi, od 1901. glumila u kazalištu. Kao privlačnu i darovitu kazališnu glumicu na film ju je doveo njezin prvi suprug, danski redatelj U. Gad; s njim je 1911., već vrlo poznata, otišla u Njemačku, gdje je postala vodeća zvijezda, ujedno prva glumica s međunarodnim ugledom. Nakon tridesetak filmova (pretežito melodrama), 1917. je prekinula suradnju s Gadom. Od tada je sve manje nastupala u ulogama naivnih, a češće kao fatalnih ili mondenih žena u dramskim filmovima u kojima do izražaja dolaze njezina spontanost i glumački stil, bez karakteristične onodobne teatralnosti: Hamlet (1920., kao Hamlet) Svena Gadea i Heinza Schalla, Špijunka (Die Spionin, 1921., kao Mata Hari) Paula Ludwiga Wolffa. Istaknula se u naslovnim ulogama u adaptacijama drama Gospođica Julija (Fräulein Julie, 1922) L. Jessnera i Hedda Gabler (1924) Fritza Ecksteina, kao Marija Magdalena u I. N. R. I. (1923) R. Wienea, te, na vrhuncu karijere, u socijalnoj drami u tzv. filmu ulice Ulica bez radosti (Die Freudlose Gasse, 1925) G. W. Pabsta. Nastupila je u 80-ak filmova (samo jedan zvučni); po dolasku nacionalsocijalista na vlast vratila se u Dansku, kratko obnovila kazališnu karijeru, a potpuno se povukla 1939.
